Baš kao što su danima ratovali oko imenovanja čelnog čovjeka Vrhovnog suda te na koncu postigli dogovor o Radovanu Dobroniću, otpisujući kandidatkinju Zlatu Đurđević, tako su predsjednik Milanović i premijer Andrej Plenković nedavno ušli i u sukob oko izbora čelnog čovjeka Vojne sigurnosno-obavještajne agencije. Poznato je da je do trzavica između vladajućeg dvojca došlo zbog toga što Milanović nije pristajao na kandidaturu brigadira Mije Validžića za koju se zalagao ministar obrane Mario Banožić pa je privremeno poziciju Ivice Kindera preuzeo Ante Kujundžić.

AUTOR: Iva Međugorac / 7dnevno

Nije tajna da je Kinderov mandat istekao prije nekoliko tjedana, a nije tajna ni to da je Kinder kraj mandata dočekao sa smjenom koju su supotpisali upravo Plenković i Milanović, koji su na koncu u pregovore o čelnom čovjeku vojne agencije gurnuli ministra branitelja Tomu Medveda i Milanovićeva savjetnika za nacionalnu sigurnost Dragana Lozančića, s kojim je po svemu sudeći dogovoreno i imenovanje drugih čelnih ljudi na upražnjene pozicije unutar Hrvatske vojske, što pak znači da je Milanović uspio u svojem naumu te je Banožiću oduzeo odlučujuću ulogu u resoru kojim rukovodi.

Bilo kako bilo, Milanović je na koncu, nakon pomirbenog vikenda u Sinju i Kninu, s Plenkovićem uspio postići kompromis pa je potpisao prijedlog kandidata za ravnatelja vojne agencije, s tim da u njegovu uredu kažu kako je ovo još jedna Milanovićeva pobjeda jer je Plenković, baš kao i u slučaju Vrhovnog suda kad je odstupio od svojeg kandidata Marina Mrčele, popustio pred njegovim zahtjevima. Upućeni tvrde da je Validžić sam Banožiću rekao kako u tome nema namjeru sudjelovati, ne pristajući na to da kao čovjek respektabilne vojne biografije bude onaj preko kojega će se prelomiti prepucavanja iz državnog vrha, koja su mnogi i u njihovim redovima uspoređivali sa sukobom dvaju ovnova na brvnu, aludirajući na Milanovićevu i Plenkovićevu tvrdoglavost.

Zbogom, branitelji

Upućeni u vojnoobavještajnu tematiku napominju kako je 2009. godine ulaskom u NATO hrvatskoj vojsci uvjetovano rješavanje svih djelatnih osoba koje pripadaju dragovoljačko-braniteljskom korpusu, čime je Stipe Mesić postao alfa i omega kadrovske politike u Ministarstvu obrane. Taj je status prema nekima iz ovih krugova zadržao do danas, neovisno o tome tko se nalazi na poziciji predsjednika Vlade ili predsjednika države.

Kritičari smatraju da je postizanje suglasnosti i usuglašavanja o imenovanju direktora Glavnog stožera Oružanih snaga RH, zapovjednika Hrvatskog vojnog učilišta, zapovjednika Obalne straže, vojnog predstavnika RH pri NATO-u ili pak ravnatelja VSOA-e te svih drugih djelatnih osoba koje bi trebale biti imenovane na vojne dužnosti za našu zemlju posve irelevantno jer i danas u Hrvatskoj vojsci sve uzde vuku osobe iz bivšeg režima odnosno KOS-a i JNA, zbog čega je ona i sada pod utjecajem zloglasne Udbe, odnosno kadrova koji su prisegu već jednom dali JNA i Beogradu, da bi sada došli u poziciju da konkuriraju za najvažnije dužnosti u HV-u.

Zbog toga među pojedincima iz vojnih krugova i sada nakon odluke o imenovanju čelnog čovjeka vojne agencije vlada uvjerenje kako je VSOA leglo Perkovićevih dobro umreženih kadrova, koji su aktivni i u ostalim obavještajnim službama, tako da neke velike promjene ne treba ni očekivati.

Oni skloni brigadiru Validžiću tvrde da je on i time što se maknuo iz utrke pokazao kako je častan, stručan i pošten, ali i svjestan da od promjena u vojnoj agenciji nema ništa jer su to tako izrežirali navodno zavađeni Plenković i Milanović.

U konačnici, prema njihovu dogovoru, novi ravnatelj vojne agencije postaje general Ivan Turkalj, koji se ispostavio kao kompromisno rješenje. Upućeni tvrde da je uz Turkalja u igri bio i general-bojnik Krešo Tuškan, kao i brigadni general Ivan Raos, kojega su favorizirali na Pantovčaku, odnosno kojemu je bio sklon Milanovićev savjetnik Marijan Mareković. Raos je rodom iz Imotskog, a problem je u njegovu slučaju bio to što je riječ o logističaru koji u obavještajnom sektoru nema iskustva te uz to ne zna engleski jezik pa njegovo imenovanje ne bi imalo prihvatljivu argumentaciju, zbog čega je na koncu i ispao iz igre.