JADRANKA BALATINAC (04. travnja 1974. – 13. prosinca 2023.) - TUŽNO SJEĆANJE

U tišini vjetra, u šapatu mora,

Tiho je otišla, anđeo njezinih skora.

Svojom dobrotom svijet je obasjala,

U srcima ostala, vječno će živjeti sada.

Jadranka, svjetlost našeg dana,

Tvoja ljubav nepregledna kao oceani plavetnila,

Tvoj osmijeh kao sunčev sjaj, odlazi, ali će tvoja ljubav trajati zauvijek kroz vrijeme i prostor.

Tvoja prisutnost kao cvijet mirisan, ostavlja trag u našim sjećanjima svitanja.

U tvojim riječima ljubav se ogledala, Tvojim djelima neizbrisiva je ostala.

Uzvišena dušo, počivaj u miru sada, Tvoj trag ostaje u našim srcima vječno svijetliti.

I dok suze lijevim u tišini bola, Tvoj duh nas nadahnjuje, daje snagu da se borimo i volimo bez stola.

Zbogom, draga Jadranka, neka te anđeli nose, U vječnosti neka ti cvjetaju najljepše rose.

Tvoje ime živjet će kroz stoljeća kao svjetionik svjetlosti, sjećanje na Tebe uvijek će da traje.

Prošle su tužne godine dana kako te nema, Tvoja prisutnost nedostaje, tvoj glas, tvoj smijeh, ali sjećanja na tebe poput svjetionika svjetlosti sjaje, kroz tamu boli i tuge, tvoja ljubav nas vodi, tvoja snaga nas diže.

Tiho si otišla, ali tvoja duša ostaje s nama, u našim mislima, u našim molitvama.

Tvoja ljubav nas grli poput nježnog zagrljaja, iako si otišla, tvoja prisutnost s nama ostaje.

Prošla je godina od kada si napustila ovaj svijet, ali u našim srcima živiš zauvijek, nikada ne zaboravljen cvijet.

Tvoj duh lebdi poput ptice slobodne, Neka te anđeli čuvaju, dok tamo gore svjetlosti se probode.

Zbogom, draga Jadranka, mirno počivaj, Tvoj trag u našim životima vječno će ostati svijetliti, trajati.

Dok se sjećamo tebe s ljubavlju i pijemo tugu u čaši, znamo da si negdje gore, gdje te svi anđeli spašavaju, sada zauvijek sretna i blažena.