Jozo Vuleta, najstarije dijete Mare Vulete rođ. Marijanović i Fabijana Vulete, rođen je 9. veljače 1959. godine u Šušnju, općina Zenica, u Bosni i Hercegovini. Djetinjstvo je uz roditelje i mlađega brata Petra te sestre Katu i Vesnu proveo u Vojvodini, u selu Bingula kod Šida, a u obližnjem selu Erdeviku pohađao je osnovnu školu. Srednju školu, smjer obućarski tehničar, upisao je u Borovu naselju, u Centru za odgoj i usmjereno obrazovanje "Edvard Kardelj", danas Tehnička škola Nikole Tesle.

Po završetku srednjoškolskoga obrazovanja Jozo Vuleta zaposlio se u Obućari, u Tvornici gume i obuće "Borovo", a 1979. godine oženio djevojkom Silvanom koja mu je 1981. godine rodila sina Elvisa, a potom 1983. godine i drugoga sina Denisa.

Jozo je bio tih i miran obiteljski čovjek koji je u slobodno vrijeme rado gledao filmove i slušao rock glazbu. Iz hobija je crtao, najčešće portrete poznatih osoba i prijatelja, no s Gradom uništeni su i izgorjeli i svi njegovi crteži, a brojni prijatelji, čije je portrete crtao, poginuli su, kao i on.

U obranu Vukovara Jozo se uključio dragovoljno početkom svibnja 1991. godine kao pripadnik pričuvnoga sastava Zbora narodne garde. Na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza, iz grada je izveo suprugu Silvanu kako bi s njom otišao po djecu, koja su bila u Crikvenici, te se, smjestivši obitelj u Zagrebu, drugi dan vratio na položaj među suborce. Nažalost, to je bio zadnji put kada ga je njegova obitelj vidjela živoga.

Na prijedlog svoga zapovjednika, kao ozbiljan i pouzdan čovjek i iskusan branitelj, sredinom rujna, odmah po njenome osnutku, Jozo se uključuje u sastav satnije Vojne policije 204. vukovarske brigade "Atila" te odgovorno i hrabro sudjeluje u svim borbenim zadaćama koje su pred njega postavljene. Kao pripadnik interventnoga voda vojne policije posebno se iskazao u vraćanju izgubljenoga položaja u Borovu naselju 16. listopada 1991, godine nakon pogibije Blage Zadre, za što ga je sutradan, 17. listopada, pisano pohvalio i zapovjednik Marko Filković - "za veliko zalaganje, požrtvovnost i nadljudske napore koje je iskazao pri obrani Borova naselja u Kupskoj ulici".

Jedan od nepoznatih detalja vukovarskih ratnih priča je i da je jednu od pohvala koju je Marko Filković napisao taj dan, netko nalijepio na vrata jednoga od skloništa, gdje su je nakon sloma obrane grada pronašli pripadnici neprijateljske vojske, a koja je zarobljenog Marka Filkovića u srpskom koncentracijskom logoru skupo koštala.

13. siječnja 1992. godine srpske Novosti ekskluzivno su objavile članak pod nazivom "Gusta mreža doušnika – dokumenti o zločinima ZNG-a i HOS-a u Vukovaru", podnaslov "POHVALE ZA KOLJAČE", a gdje se spominje i pohvala Jozi Vuleti i njegovim suborcima.

Kako je to nametala teška situacija u obrani Vukovara, Jozo je svakodnevno sudjelovao u borbenim zadaćama i drugim vojno-policijskim aktivnostima, od mobilizacije ljudi i materijalno-tehničkih sredstava za potrebe obrane grada do prikupljanja oružja od poginulih i ranjenih branitelja, ali i neprijateljskih vojnika nakon uspješno odbijenih napada.

U ranim jutarnjim satima 1. studenoga 1991. godine, oko 5 ujutro (suborci se zbog Svih svetih sjećaju točnoga datuma), Jozo se iz Borova naselja s još dva branitelja automobilom uputio na Sajmište, u tadašnju Prvomajsku, sadašnju Bogdanovačku ulicu, u jednu od onih u kojoj su se vodile najžešće bliske borbe s neprijateljem, kako bi pokušali doći do naoružanja za koje su znali da je tamo ostalo.

Zbog nedostatka komunikacije i konfuzije na tome dijelu ratišta gdje se dio po dio ulice gubio i vraćao u vrlo kratkom vremenu, a borbe za svaku kuću i dvorište doslovno vodile prsa u prsa, Jozo Vuleta i suborci, ne znajući da je taj dio položaja ponovo izgubljen, prešli su crtu obrane, uletjeli u neprijateljsku zasjedu i živi zarobljeni. Obdukcija će pokazati kako su, prije nego su ubijeni, okrutno mučeni.

Posmrtni ostaci Joze Vulete ekshumirani su 1998. godine iz masovne grobnice na Novom groblju u Vukovaru te nakon identifikacije 3. svibnja 2002. godine pokopani na zagrebačkome groblju Miroševac.

Kada je ubijen, Jozo Vuleta, otac, suprug, brat i sin, imao je samo 32 godine. Jozo, nismo te zaboravili.