Orešković napala Thompsona bizarnom teorijom: Kritika bez pokrića ili politički performans?

Saborska zastupnica Dalija Orešković ponovno je izazvala buru reakcija nakon što je u javnost iznijela jednu od svojih najneobičnijih teorija do sada – tvrdnju da je Thompsonov koncert 27. prosinca 2025. u Areni Zagreb zapravo politički i ideološki signal tempiran da se protegne iza ponoći, na datum smrti Ante Pavelića.

U trenucima kada se glazbenik obratio javnosti jasnom porukom u kojoj govori o glazbi, vjeri i Domovinskom ratu, Orešković je odlučila temu odvesti u sasvim drugom smjeru.

“Koncert traje do ponoći – znači da slavi Pavelića”?

Orešković je ustvrdila da je “glavni cilj Thompsonovih koncerata širenje ustaške ideologije”, a sve je to dodatno pojačala zaključkom da je moguće da će koncert trajati i nakon ponoći – što je, po njoj, dokaz skrivene namjere jer je 28. prosinca datum smrti Ante Pavelića.

Teza je, blago rečeno, nategnuta.
Po toj logici, svaka novogodišnja zabava koja traje iza ponoći također ima nekakvu skrivenu ideološku pozadinu. Koncerti diljem Hrvatske traju satima, često i više od planiranog, no Orešković u ovom slučaju iz toga pokušava izvući politički ritual – i to takav koji, realno, postoji samo u njenoj glavi.

Napad na Crkvu – po starom obrascu

Osim Thompsona, na red je došla i Katolička crkva. Orešković proziva Crkvu da je “suodgovorna” za poruke s Thompsonovih koncerata, te tvrdi da svećenici šire pogrešan narativ i podržavaju mržnju.

Ovakva generalizacija nije nova – ali je iznimno površna.
Crkva, kao institucija s tisućama svećenika, različitih zajednica i stavova, uvijek se pokušava gurnuti u isti okvir i prikazati kao monolitni mehanizam navodne ekstremne ideologije.
Stvarnost je, naravno, mnogo složenija.

Orešković po običaju bira najdramatičnije moguće tumačenje, bez obzira je li ono utemeljeno ili ne.

Thompsonova poruka bila je jasna – ali ju je politička scena iskoristila

Kontrast njezinoj teoriji je Thompsonova stvarna poruka u video obraćanju.
Glazbenik je naglasio:

• da je razmišljao o povlačenju “Bojne Čavoglave” iz redovnog repertoara

• da se više okreće temama vjere, obitelji i domovine

• da je pjesma bila proganjana medijski i politički

• da ju je vratio kao izraz otpora onima koji negiraju Domovinski rat

Dakle – govor o Domovinskom ratu, identitetu, vjeri i glazbenoj ostavštini.
Ni riječi o Paveliću, tajnim datumima, ideološkim simbolima ili političkim porukama kakve Orešković pokušava pripisati.

Politička konstrukcija bez temelja

U pokušaju da se od običnog koncerta napravi politička senzacija, Orešković se uhvatila:datuma, sata koncerta, crkvenog kalendara, i najgore moguće interpretacije.

Takva kombinacija mogla bi proći kao satirični skeč, ali ne kao ozbiljna politička analiza.

Nakon njezine objave mnogi su se s pravom zapitali:
je li ovo pokušaj političke borbe argumentima – ili karikatura političkog diskursa?

Jer tvrdnja da koncert koji eventualno pređe u idući dan automatski postaje ideološki manifest doista spada u kategoriju – glup, gluplji, najgluplji.

U nedostatku suvislih argumenata, teorije poput ove samo doprinose politizaciji svakog segmenta društva, pa čak i glazbenog događaja.
Ako je cilj bio upozoriti na stvarne društvene probleme – promašeno je.
Ako je cilj bio skrenuti pozornost na sebe – uspjelo je.

Kao i toliko puta dosad, Orešković je uspjela napraviti političku buru ni iz čega.

A Thompson, sviđalo se to nekome ili ne, i dalje ostaje glazbenik s velikom publikom – a ne protagonista političkih fantastika koje mu se pokušavaju pripisati.