Zbog potresa je ovdje još sve puno skela i majstora, malo je prolaznika, a još manje šetača. Ne, nisam otvarao, ovo vrijeme koristim za još neke male popravke i sitno dotjerivanje lokala. Kava za van ne bi ništa promijenila, morao bih ih prodati jako puno da bi mi se isplatilo otvarati. A ništa drugo ne bi ni išlo. Pa tko bi dao 22 kune za pivo i onda hodao s njim ulicom, a u kiosku ga može dobiti za 10 kuna... Računica je jasna, pa ni većina kolega tu na Gornjem gradu nije otvarala svoje kafiće. Koliko sam vidio, tu u susjedstvu samo jedan nudi kavu za van. Rade samo oni koji imaju i kolače, ali oni su nudili kavu i prije odluke da svi možemo prodavati kavu za van. Ta je mjera malo kome donijela neku korist, služi samo da ljudi koji od države dobivaju 4000 kuna odu na posao – govori nam vlasnik kafića (podaci poznati redakciji) u strogom zagrebačkom centru.

 ‘Eh, da je moglo ovako cijelo vrijeme’

Neki su kafići posegnuli za akcijskim cijenama, pa kavu za van nude po popularnih šest kuna. Mnogi su morali uložiti i u ambalažu za van, a osim toga, kava se na automatima na raznim mjestima i dalje može dobiti već za tri-četiri kune, pa je jasno da je kafićima teško u takvoj konkurenciji. Mjera koju je Nacionalna udruga ugostitelja predlagala s 1. veljače, a koja je zaživjela tek dva tjedna kasnije, polučila je, stoga, prilično mršave rezultate. I to ne samo u Zagrebu, nego i u mnogim drugim hrvatskim gradovima i mjestima. U Rijeci, kako doznajemo od riječkog ugostitelja i potpredsjednika Nacionalne udruge ugostitelja Vedrana Jakominića, radi otprilike tek svaki treći kafić.

– I to isključivo u objektima koji se nalaze ili u pješačkim zonama ili u ulicama s više prolaznika. Kako im ide? Nekima bolje, nekima lošije, ali sve skupa mršavo. Da je kafićima to bilo omogućeno cijelo vrijeme, onda bi značilo neku razliku. Ako dnevno utržite 100-200 kuna, nije isto jeste li tako radili 20 ili 120 dana, zar ne! Kad se sve zbroji, kafići su zbog pandemije zatvoreni i bez prihoda punih pet mjeseci. A i u vrijeme kad se radilo ni situacija ni promet nisu bili uobičajeni, tako da je ovo razdoblje katastrofalno loše za ugostiteljstvo – kazuje Vedran Jakominić, koji se nada skoroj odluci Nacionalnog stožera o daljnjoj liberalizaciji rada kafića i restorana.
 

Isto kao i nova čelnica Nacionalne udruge ugostitelja, Splićanka Jelena Tabak. I u njezinu gradu, gdje bi se za sunčanih dana u ovo doba već uvelike guštalo na “štekatima”, otvoreno je maksimalno trideset posto kafića.

– Nisu otvorili svi koji ili imaju veće pogone ili nisu uz šetnicu. Znali smo kad smo ovo dogovarali da neće svi kolege otvoriti i da je ta mjera zakasnjela. Ali, trebalo je bar ispraviti nepravdu, nema smisla da kavu prodaju pekare, benzinske..., a kafići ne – napominje Jelena Tabak.

Blokirano bilo 40% vlasnika kafića

Zagrebački ugostitelj i bivši predsjednik Nacionalne udruge ugostitelja Marin Medak kaže da su kafići protekli tjedan ostvarili samo pet posto prometa od onoga koji je uobičajen za ovo razdoblje.

– U posljednjih godinu dana čak je 40 posto ugostitelja bilo u blokadi. Trenutačno je aktivno 21.600 pravnih subjekata koji se bave ugostiteljstvom, broj im se smanjuje, a za neke će 2021. biti i godina zatvaranja – kaže Medak.

Kada bi mogla pasti odluka koja bi značila i “coffee to stay”, službenih informacija nema. Ugostitelji se nadaju da bi se to moglo dogoditi 1. ožujka. Ako ne svuda, barem na terasama