BITKA ZA NOVIGRAD

Na današnji dan,  11. veljače 1993. godine , slavna  bitka za Novigrad  bila je pobjednička, no nažalost i pogubna za pripadnike “Crnih mambi” koji su po zapovijedi Ante Gotovine poslani kao pojačanje.

Rezultat koji su tada ostvarile “mambe”, jako je dobro poznat hrvatskoj, ali i srpskoj javnosti. Suočeni s tisućama elitnih neprijateljskih jedinica (Arkanovci, Martićevci, Vukovi s Vučjaka…), najsposobniji pripadnici Gromova, 1. bojne Crne Mambe, velikom su požrtvovnošću izvojevali pobjedu.

Ipak, pobjeda je ostavila gorko-slatki okus jer je toga dana život izgubio zapovjednik satnije  Dragutin Naglaš , kao i zapovjednik vode  Vlado Brebrić . Osim ovih gubitaka, u istoj je akciji teško nastradao  Ivica Mužić  koji je događaj prepričao u knjizi “Operacija Maslenica – sjećanja sudionika”, autora Vladimira Brnardića i Tomislava Šulje: 

“Ja sam uspio preživjeti”

“Moja postrojba je išla cestom prema Paljuvu, a negdje kilometar niže trebali bismo zauzeti položaje. Međutim, kad smo stigli, naša je izvidnica pokazala da su tamo tri rova ​​mitraljeska i da ne možemo proći. U tom momentu se vraćamo prema cesti i zapovjednik satnije, Dragutin Naglaš, zapovjednik voda Brebrić Vlado i ja, isto kao zapovjednik voda, gledamo u kartu kako bi sad napali ta mitraljeska gnijezda. U međuvremenu je jedan suborac bio ranjen, vikao je. Mi smo se ustali i najednom mrak, oko nas su pale granate i ja više filma nemam. To je ono što se mene tiče. Po priči koju sam čuo kasnije, znači zapovjednik satnije Naglaš i zapovjednik voda Garo Brebrić, oni su poginuli na licu mjesta. Ja sam uspio preživjeti. Bio sam u komi, znači cijelo vrijeme, do Zagreba nisam ništa znao, tek sam u Zagrebu saznao sve to”,

“Našli su me s glavom u njegovom prsnom košu”

“Sve o toj nesreći sam, dakle, čuo kasnije, da su pale granate minobacačke između nas, znači nekih metar-dva. Njih je potrgalo, ono, rasturilo. Meni je isto rasturilo glavu, dobio sam u ruku, raznijelo mi šaku, dobio sam po nogama, po tijelu. Međutim, preživio sam, a oni su zauvijek otišli. Po toj priči, znači, Garo Brebrić je imao dvije ručne bombe na prsima i okvire metaka je imao preko sebe. To se njemu sve aktiviralo i raznijelo ga. Možda sam ja i od toga stradao. Njemu je sav prsni koš raznijelo. Mene su našli s glavom u njegovom prsnom košu. A Naglašu je geler ušao u glavu, s druge strane izašao, imao je rupu u glavi i sve mu je bilo razneseno. Znači moja bitka je vrlo kratko trajala i završila je tragično. Napad je krenuo ujutro i mi smo stradali već oko 10 sati i to je to. Bio je to strašan gubitak prijatelja i vrhunskih boraca.”