Kada je u prije tri dana u Općoj županijskoj bolnici Pakrac i bolnici hrvatskih veterana, u 85. godini života preminuo hrvatski branitelj Marijan Živković, tuga koju je za njim osjetila Hrvatska (a osobito Vukovar u kojem je živio) – bila je neopisiva. Obzirom da nikako nije mogao vratiti dvojicu sinova poginulih u Domovinskom ratu, Marijanova jedina želja bila je da ne umre prije nego li se pronađu ostaci jednoga od njih, Nikole za kojeg je znao samo da je 17. rujna 1991. ubijen na vukovarskoj Mitnici.

Živkovićev stariji sin Marko bio je pilot te je u Osijeku organizirao zrakoplovni vod koji je u nešto manje od dva mjeseca obavio 35 borbenih letova tijekom kojih je izbačeno 68 bombi i 17 sanduka s dvije tone pomoći za Vukovar. Poginuo je tijekom obavljanja zadaće 2. prosinca 1991. godine iznad Otoka kod Vinkovaca, a prema njemu je nazvana Zrakoplovna baza Pleso. 

Ovaj ponosni otac dvojice hrvatskih heroja javnosti je postao poznat nakon razbijanja ćirilične ploče u Vukovaru, zbog čega ga se godinama mrcvarilo po sudovima. Nakon trogodišnjeg procesa “čika Marijan” kako su ga zvali sugrađani, 2016. godine oslobođen je po svim točkama optužnice pa je tako javnost mogla odahnuti jer je gledanje izmučenog starca na ročištima već uistinu svima postalo mučno. Neugodno iznenađenje uslijedilo je kada se DORH 2019. godine žalio na oslobađajuću presudu, pa se slučaj nanovo zakotrljao i pretvorio u trakavicu kojoj se nije nazirao kraj. Ipak, koncem te godine – postupak je iznenada obustavljen.

Foto: snimka zaslona/YouTube

“Razbio sam ploču jer je ćirilica ubila moje sinove”

“Neka me osude… Ma, mogu me i objesiti, barem ću biti bliže svojoj djeci”, kazao nam je posve ravnodušno nakon što je DORH šest godina nakon pokretanja procesa i konačnog oslobađanja tražio obnovu postupka. No, iako u poznim godinama, Marijan se odlučio braniti do kraja pokušavajući objasniti zašto je njegov motiv razbijanja ploče bio opravdan:

“Ćirilica je ubila moje sinove”, kazao nam je tada. “Na granatama su bila ćirilična slova. Ploče su možda i bile zakonite, no ono postavljanje preko noći – nije! To je istina koju ću braniti i sigurno neću popustiti. Sud sada opet traži psihijatrijsko vještačenje, a ja sam normalan čovjek, iako je teško ostati normalan u ovim okolnostima. Znate, moju suprugu i mene život nikada nije mazio”, kazao je i progovorio o svim okolnostima koje su pomalo kumovale njegovu činu razbijanja ploče, a onda i sudskom procesu.

“Moja je Marta jako bolesna. Osteoporoza joj ‘jede’ kralježnicu i teško proživljava ovo moje suđenje. Nije čudno što joj je zdravlje narušeno. Kada smo kao mladi bračni par došli iz Posavine, radio sam po 16 sati, a Marta je odgajala naša četiri sina i jednu kćer. Nažalost, naša je kćerkica umrla u dobi od šest mjeseci zbog ‘fraza’ (febrilne konvulzije), a onda su nam izginuli sinovi. S nama je još naš sin Đuro koji je dobio otkaz u Croatiji taman u vrijeme kada sam razbio ploču. Čak mi je palo na pamet da je možda kažnjen zbog toga, no ne mogu to tvrditi. Dobio je otpremninu, pa je moguće da je bio višak radne snage ili nešto slično”, dijelio je tada s nama svoju muku “čika Marijan”.

Strašne riječi sutkinje

Unatoč svemu, priznao nam je, družio se sa Srbima iz svog grada: “Ma kako to vama izgledalo, ja sam ostao normalan čovjek. O meni se sada stvorila slika kao o mrzitelju Srba, no to nije istina. Imam Srbe prijatelje, s njima se družim, a ne zaboravljam ni 10 tisuća pravoslavnih branitelja. Suluda je teorija da ljudi koji su razbili ćirilične ploče ne vole Srbe. Jako se dobro zna velikosrpska težnja koja živi i danas, ali se zna i tko to provodi. Također je jasno da se, radi dobrih odnosa, mnoge stvari rade na štetu Hrvata. Pa, meni je sutkinja pred svima rekla da svoju tugu nosim u sebi i da se s mrtvim sinovima ne razmahujem na sudu! Postoje neke stvari koje naše institucije i čelni ljudi jednostavno ne žele čuti. Jer svaki naš jecaj i svaka naša suza podsjetnik su na ono što su Srbi učinili u ratu. Zato se od nas očekuje da gutamo te suze”.