Koliko je slatkiša previše za malo dijete?

Danas će djeca dobiti slatkiše: čokoladna jaja, janjiće i zečiće, a i mame i bake su pripremile puno finih kolača. Jednodnevno pretjerivanje slatkim i masnim delicijama zasigurno nikome tko nije ugroženog zdravlja neće škoditi no nije loše podsjetiti se na neke smjernice koje će nam olakšati donijeti odluku kada je djeci dosta slatkog. Ne moramo čekati da dijete doživi hiperaktivnost zbog šećera ili da ga zaboli trbuščić da bismo malo stali na loptu:

“Djeca danas piju otprilike 30 puta više gaziranih pića i jedu 25 puta više slatkiša nego 1950. godine. Studija koju je provela American Heart Association pokazala je da djeca u dobi 1-3 godine obično konzumiraju 12 žličica šećera dnevno (60 g) kroz razne napitke, slastice i industrijski prerađene proizvode. Djeca u dobi 4-8 godina unose prosječno 21 žličicu šećera dnevno, a adolescenti u dobi 14-18 godina unose 34 žličice. To ukazuje da djeca i adolescenti unose tri puta više šećera od preporučene granice unosa koja glasi: ne više od 10% energije porijeklom iz dodanih šećera, a nove preporuke WHO-a još su strože i ograničavaju unos šećera na ne više od 5% energije porijeklom iz šećera.

Za dijete u dobi 4-8 godina kojem dnevno treba 1600 kcal to bi značilo da ne bi trebalo unijeti više od 130 kcal iz šećera odnosno 32 grama ili 6 žličica (1 žličica =5 g).

Potpuna zabrana konzumacije slatkiša kod djece obično ne daje željene rezultate. Budući da su slastice sveprisutne u svakodnevnom životu, dijete je često u doticaju s takvim proizvodima, i što je više takvih iskušenja i istodobnih zabrana, dijete stvara sve iskrivljeniju sliku o slatkišima. Slatkiše djetetu treba dati u ograničenim količinama i pritom treba osvijestiti zašto je potrebno biti umjeren u konzumaciji šećera i slastica. Djetetu treba objasniti da je previše šećera nezdravo za zube, tijelo i opće stanje organizma i nerijetko zauzima mjesto zdravijoj hrani koju treba pojesti za ručak, večeru ili međuobroke.

Neka djeca po konzumaciji veće koncentracije šećera iskuse naglu navalu (hiper)aktivnosti, što se u anglosaksonskoj terminologiji često naziva „sugar rush“. Takve situacije se događaju na rođendanima i zabavama kada je djeci dopušteno konzumirati kolače, kekse, sokove i torte zbog prigodnih okolnosti. Neka djeca ekscitirana su više od druge, a smatra se da je u pozadini utjecaj šećera na lučenje dopamina i endorfina u mozgu što uzrokuje osjećaj euforije i sreće. Takva navala energije i aktivnosti obično traje do dva sata, a potom dijete postaje iscrpljeno i umorno. Taj slikoviti primjer najbolje opisuje što čini šećer malom tijelu u prekomjernim količinama.”