KRIŽNI PUT: Priča o Ivanu

Priča o Ivanu je priča o stotinama i tisućama nedužnih hrvatskih mladića koji su svoj životni put skončali na Križnom putu.
Iako se o Križnom putu manje-više sve zna (ili mi samo tako mislimo), ovim tekstom želim oteti zaboravu ljude, koji su ubijeni i nestali jer su imali drugačiju vjeru, svjetonazor, mišljenje i pogled na život ili su se jednostavno suprotstavili srbočetničkoj i yugokomunističkoj agresiji na sve što je hrvatsko i što nas čini hrvatima, jer priča o Ivanu je priča o desecima, stotinama i tisućama hrvatskih mladića koji su na kraju II. Svjetskog rata, poraća, a i kasnije na barbarski način pogubljeni od strane yugo-komunističkog režima i partizanskih snaga, bez ikakvog suđenja ili pravnog postupka kojim bi im se dokazala krivnja.
Te ratne 1944. godine, Ivan (rođen 1928.) bio je marljiv, vrijedan i naočit šesnaestogodišnjak, koji je živio normalnim seoskim životom za svoju dob, zajedno sa svojim roditeljima u podravskom mjestu Molve, gdje je roditeljima pomagao u obavljanju poljoprivrednih poslova na njihovom skromnom imanju.
Sredinom navedene godine, isti je zajedno sa još desetak mladića njegove dobi iz tog podravskog mjesta (mladići rođeni između 1926. – 1928.) unovačen od strane hrvatskih vlasti, te su pridruženi V. ustaškom stajaćem djelatnom zdrugu koji je bio pod Bobanovim zapovjedništvom, te je svoje zadaće obnašao u rodnim Molvama i okolnim podravskim mjestima, sve do 12. listopada 1944. godine kada su u Molve ušli partizani, a njegova jedinica se povukla u Koprivnicu, a potom dalje prema Zagrebu.
Nakon odlaska Ivana iz svojih rodnih Molva i Podravine, tog 12. Listopada 1944. godine, isti se više nikada nije vratio jer je doslovno smaknut od strane partizana na Križnom putu, u Sloveniji kod Zidanog mosta, a Ivanovi posmrtni ostaci nikad nisu pronađeni, niti se ne zna gdje mu je grob.
Prema kazivanju, sada pokojnih, Miška Frančića i Jože Mičurina (obadvojica iz Molva), sa kojima sam za vrijeme njihovih života nekoliko puta razgovarao na navedenu temu, isti su mi ispričali priču kako je Ivan Varga ubijen.
Ivan se zajedno sa još stotinama i tisućama hrvata predao saveznicima na Bleiburškom polju u svibnju mjesecu 1945. godine, te su iste, te tzv. „savezničke snage“ predale partizanima, a tim činom za sve njih počeo je pravi horor u kojem se gubila glava samo radi nekog krivog pogleda.
Kako su mi Miška i Joža ispričali, kad je formirana kolona, ista je sa Bleiburškog polja kretula preko Slovenije u pravcu Hrvatske, u koloni u kojoj su u svakom redu bile četiri osobe, tako je pored Ivana stajao Joža, a iza njega Miško, a navedenu kolonu pratile su partizanske snage.
Obzirom je Ivan, kao i svi ostali, nakon nekoliko dana pješačenja bio jako izmoren, a imao je i ozlijeđenu nogu, obzirom mu je cipela najela kožu. Nakon jednog stajanja za kratak odmor kod Zidanog mosta, uzeo je drveni štap, koji je koristio umjesto štake, da bi si bar malo olakša hodanje i umanjio bol u nozi, a sa lijevom rukom se pridržavao Joži za rame.
U jednom trenutku to je uočio partizan koji je na konju pratio kolonu i naredio Ivanu da baci štap, na koju naredbu se je Ivan oglušio, a taj partizan je onda skočio sa konja dole, izvadio pištolj i bez ikakvog dodatnog upozorenja isti prislonio Ivanu na glavu i bez razmišljanja i imalo grižnje savjesti istog barbarski likvidirao. Ivan je tada pao na tlo, a Miško ga je samo prekoračio, kao i svi ostali koji su se nalazili iza Ivana u koloni, jer da su bilo što učinili i oni bi bili doslovno likvidirani.
Nakon navedenog, pričali su Joža i Miško, nekoliko trenutaka kasnije, začuo se samo pljusak u vodu rijeke Drave, kada je tijelo pokojnog Ivana bačeno u istu.
Posmrtni ostaci Ivana Varge nikad nisu pronađeni, niti se sa sigurnošću točno zna gdje se nalaze, a njegova obitelj nikad nije imala gdje zapaliti svijeću i staviti cvijeće za bezobzirno ubijenog sina, osim na mjesnom groblju kod obiteljske grobnice.
Da se nikad ne zaboravi, da se nikad ne ponovi.
Počivali u miru Božjem hrvatski sinovi!
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti
Izvor:PDN/Foto: Krešimir Cestar
Više iz kategorije: VIJESTI

16. prosinca proglašen Danom hrvatskih branitelja Istarske županije

Uhićen Vuk Vuković: SAD ga tereti za prijevaru

11. RUJNA OTVOREN JE JUŽNI LIČKI PRAVAC

POČAST BRANITELJIMA Prisjetili se 185 policajaca koji su prije 35 godina otišli prema Gradu Heroju

11. RUJNA 1991. – JNA PRESJEKLA DALMACIJU: Pad Jasenica i Maslenice otvorio je put prema Masleničkom mostu

35 godina čekaju pravdu: Brat Jean-Michela Nicoliera nakon vijesti o Štuki poručio: „Nismo odustali, ići ćemo do kraja“

Novi udar na vrhu ŽNS-a: Vučemilović-Šimunović ne priznaje smjenu, institucije dobivaju slučaj u ruke

Branitelji poludjeli zbog išaranih murala: ‘Već smo vidjeli taj potpis, radi se o istoj skupini ljudi’

JNA JE DOBILA 48 SATI – I ODBILA

Nisu problem samo Pupovac i „Novosti“ – problem je i Hrvatska koja ih financira

Hrvatski Rafalei uvježbavali punjenje gorivom u letu s njemačkim A400M

Od utorka moguće novo poskupljenje goriva, konačnu odluku donosi Vlada
Prikazano 12 od 108575 članaka.
