Laziću, gdje si bio kad je Hrvatska bila u plamenu?

Fotograf  Jadran Lazić (Split, 1952.) očito je kao paparazzo  napravio sjajnu karijeru u svijetu, pa je veliki broj svojih  uradaka (poznatih ličnosti) izložio diljem Hrvatske na većem broju izložbi, od kojih je najveću otvorio nedavno u Varaždinu, u prostorijama Galerije slika.

Sve izložene fotografije su starijeg datuma, osim jedne – Radeta Šerbedžije, kojeg je imao čast snimiti u Los Angelesu 2024.!

Kod pojedinih medija ovaj autor uživa iznimnu potporu, tako da je i na ovaj način ovaj splitski paparazzo i sam postao – zvijezda.

Nu, od izloženih fotografija najveću pozornost privlače one sa sprovoda Leonida Brežnjeva (1982.)

E, pa sad, dragi Laziću, gdje si bio i što si radio u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, da nemaš izložen baš ni jedan uradak iz tog vremena, kad se stvarala hrvatska država, kad se patilo i ginulo, a izložio si recimo i neke fotografije s iračkog i iranskog ratišta?

Inače, kolega od ovog paparazza Stephan Lupino (rodom iz Varaždina) također je priređivao i priređuje slične izložbe, ali za razliku od Lazića njega i njegov fotoaparat smo susretali na bojištima, a bio je i u Kninu (1995.), zajedno s delegacijom hrvatskih političara i vojskovođa, kad je ovaj grad oslobođen.

A, gdje si ti bio Laziću, tim prije što si bio, poput Šerbedžije, i vojni obveznik?

Ovaj paparazzo, kao i Šerbedžija, vratio se u hrvatsku Domovinu, kad je stvorena, kad je za nju život dalo 15 tisuća Hrvata i Hrvatica..

Hvali se da su njegove fotografije ugledale svjetlost dana  na oko 300 naslovnica elitnih novina i časopisa. Ima li među njima i neki Hrvat, a poglavito stvaratelj hrvatske države? Nama je u početku i te kako trebala propaganda diljem svijeta, ali nikada nismo čuli da je Jadran Lazić u to vrijeme išta učinio u svojem poslu za svoju Domovinu, koju danas toliko voli i ljubi, i koja mu je kao i Šerbedžiji očito mnogo dala.

Na izložbi u Varaždinu mogu se razgledati i dvije njegove monografije, u kojima su i slike  koje izlaže. Te se knjige (knjižurine), prevedene i na engleski, prodaju po 300 eura, a razgledavaju se jedino u bijelim rukavicama, za razliku od knjiga i monografija na temu Domovinskog rata, koje se danas prodaju po cijeni od jedne ili dvije kutije cigareta i mogu se razgledati i s masnim rukama (što neki nažalost i čine).

Dakle, Laziću, gdje si bio i što si radio dok je Hrvatska bila u plamenu?

Da si bio u Hrvatskoj, gdje ti je bilo i mjesto, i te kako bi se i danas  diljem svijeta mogao  hvaliti s fotografijama kakve znaš samo ti napraviti.

A ovako – piši kući – propalo je!