LJEPOTE HRVATSKE Željeznički dragulj slavi 100. rođendan: Put do Čupkovića mosta nije bio lak, ali...

Ispred kolodvora me dočekalo dvadesetak lijepih mačkica sunčajući se na peronu na kojem je nekada bilo puno putnika. Početkom 20. stoljeća ta je pruga bila žila kucavica za ovdašnje stanovnike, ali i za one koji su putovali za Dalmaciju ili obrnuto. Na kolodvoru Plavno već je naslagano puno drva, valjda za iduću zimu. A jedva smo se ove zime riješili, pomislih. Ljubazna prometnica vlakova na moje pitanje: 'A gdje je ovdje Čupkovića most?' smijući mi odgovara: 'Pa ovdje je, samo ga ne vidite.' Tako sam shvatio da sam na sto metara od mosta i da mu mogu prići pješice ili ići malo uokolo i biciklom doći ispod njega u selo Oton Bender.

Odlučio sam se prvo pješice obići most da vidim njegovu vizuru iz obje perspektive. S obzirom na to da vlaka nije bilo, mogao sam prošetati, snimati i uživati. Kako je vrlo visok, a izdiže se iznad cijelog kraja, moguće je promatranje bliže i dalje okolice. Most je sagrađen 1925. godine, prije točno 100 godina, a gradila ga je ondašnja Austro-Ugarska i bio je žila kucavica Europe i Dalmacije, a danas njime prođe tu i tamo koji vlak ili avanturisti. Prema nekim podacima, zove se i Oton Bender, po imenu zaseoka. Šezdesetih godina jaka bura prevrnula je teretni vlak na njemu, pa je Čupkovića most ostao zapamćen i po tragediji koja je odnijela živote osoblja te oštetila kuće u selu na koje je pao vlak. Uz modernizirani kolodvor Plavno, tik do mosta, obnovljena je pruga te postavljen mjerač brzine vjetra, da se tako nešto ne bi ponovilo. Vlakovi preko njega prelaze sporo, iz sigurnosnih razloga, a i zbog njegove starosti, pa će vjerojatno biti obnovljen i zasjati u novom ruhu.