LJUBO ĆESIĆ ROJS SPREMAN POMOĆI U BORBI PROTIV KORONAVIRUSA

- Meni srce danas posebno igra. Suze mi vrcaju dok razgovaram s vama - bilo je prvo što nam je rekao umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs kad smo se čuli prije nekoliko dana. Bio je utorak, 31. ožujka, točno dvadeset devet godina od "Krvavog Uskrsa" na Plitvicama, kad je poginuo mladi policajac Josip Jović, prva žrtva Domovinskog rata.

- Na taj datum slavim drugi rođendan i kroz glavu mi prolazi puno toga - kaže Rojs, prisjećajući se teških uspomena. Kaže da bi se i sada, kad se borimo s koronavirusom, trebali okrenuti zajedništvu, kao i tih ratnih godina.

- Sada svi, zajedno s oporbom, trebamo tući u jedan čavao, kao što smo u Domovinskom ratu. Trebamo staviti glave na kup i pomoći jedni drugima, jer na onaj svijet nitko od nas neće odnijeti ništa. Prema tome, ovi koji imaju puno novca, neka se ugledaju na Novaka Đokovića. On je rekao da svom narodu i svojoj zemlji Srbiji pomaže i dao je milijun eura. To mi se jako svidjelo i na tome mu čestitam. Pa, koliko naših ima koji su se otajkunili, a bili su gologuzi do 1990. godine. Mogli su dati i po deset milijuna eura pomoći. Ali, ipak, ne možete vi nikoga prisiliti na to. Mnogi naši sportaši prijavili su se u neke strane zemlje, gdje su porezi manji, a ne plaćaju svojoj državi Hrvatskoj. Ako voliš svoju domovinu, onda se sada treba pokazati zajedništvo, kao i u Domovinskom ratu - govori Rojs, osvrćući se na krizu s koronavirusom, ali i veliki potres koji je pogodio Zagreb.

I sam je, kaže, spreman pomoći u ovoj situaciji, a takav prijedlog uputio je i premijeru Andreju Plenkoviću.

- Privatno sam poslao poruku predsjedniku Vlade da mogu pomoći. Osjećam se još mlado i zdravo, imam tek šezdeset treću godinu i mislim da mogu pridonijeti. Imam iskustvo iz rata, kao i iz posla s građevinom, mogu raditi na stroju, pomoći čistiti ili bilo što drugo. Žao mi je što nas se nije uključilo da pomognemo - kaže Rojs, dodajući kako, inače, ima dobru komunikaciju s predsjednikom Vlade.

- Sigurno nije imao vremena odgovoriti. Njemu je najteže jer sada svi od njega traže da nađe neko rješenje. A treba biti realan. Pa, nema on čarobni štapić u džepu da to može riješiti. Smatram da se dobro nosi s ovim sada - govori Rojs. Kaže da je i predsjedniku Hrvatskog generalskog zbora Pavlu Miljavcu predložio da se kao udruga oglase u vezi svega.

- Mislim da smo mi tu zakazali kao udruga. To je moje mišljenje, a možda se netko s tim i neće složiti. Mi kao udruga imamo kombi koji smo dobili od Europske unije i zato sam predložio da pružimo pomoć oko prijevoza, ali, eto, nije bilo odgovora. No, možda sam i ja tu grešnik što nisam sam uzeo kombi, koji je kod mene, i što nisam išao iz Petrove bolnice prevoziti djecu i inkubatore - kaže Rojs. Veće štete od potresa, kaže, njegova obitelj nije imala.

- Hvala Bogu, dobro smo prošli. S vitrina je sve popadalo, jer moja supruga, kao i svaka žena, ima puno tih ukrasa. Najžalije mi je skulpture blaženog Alojzija Stepinca, visoke jedan metar, koja se razbila u komade. Ali je zato Gospin kip, a imamo dva u kući, ostao čitav - dodao je Rojs. Kaže da se nije uplašio potresa, niti je istrčao vani, zbog čega je, ističe, "pojeo jezikovu juhu od supruge".

- Ostao sam u krevetu. Supruga mi je govorila da brzo izađemo, jer su svi ljudi pred zgradom, no rekao sam joj da ona meni spremi kavu, jer moram ujutro popiti svoje 'tablete za cukar'. I tako je ona skuhala kavu, baš kad je grunuo drugi potres, pa se kava prosula po cijelom dnevnom boravku... Nakon sat vremena otišli smo na Markuševca pregledati kuću, pa smo tamo i ostali nekoliko dana dok su sinovi ostali u stanu. Hvala Bogu, nije nam pao niti jedan crijep. Suosjećam s ljudima koji imaju veliku materijalnu štetu, a sada se ni to osiguranje od potresa baš ne priznaje previše. A ovo je viša sila i država treba pomoći ljudima - ističe Rojs. Kaže i da su u uredu Generalskog zbora imali štete.

- To su stare zgrade... naša nije za uporabu, davno se govorilo, bude li kakav veći potres, da bi se cijela Ilica srušila. Država treba preuzeti na sebe taj dio - smatra Rojs. Kaže da je i stvari oko posla trebalo drukčije organizirati.

- Mislim da se pretjeruje. Prošao sam ovih dana od Jurkovićeve ulice preko Gračana do Markuševca. Građevinci rade normalno, kopaju kanale, stavljaju cijevi... Oni rade, a neke stvari ne možeš raditi. Ako stane sve, kad ćemo se oporaviti? Nikad! Napravit ćemo štetu u svemu. Što ako se ovo produlji? Neki kažu da će trajati do 1. lipnja. Kako znaju da će trajati dotad i da se neće ponoviti na jesen? Odakle će se puniti proračun? Ovu godinu ćemo nekako izdržati, ali što ćemo na godinu jesti? A što je najgore, 20 posto našeg proračuna puni se iz turizma, što znači da ovu godinu na turizam možemo zaboraviti. To je automatski 20 posto manje u blagajni, trebat ćemo svi stezati remene - komentira Rojs. Kaže da se sada svi trebaju solidarizirati i pomoći jedni drugima.

- Možda će nas ovo opametiti da se okrenemo vlastitoj proizvodnji, da ne uvozimo. S tim uvoznim lobijem treba se razračunati - smatra Rojs. Kaže kako on poštuje mjere kriznog stožera, da ne ide nigdje, iako dosta vremena provodi vani.

- Ministar Beroš djeluje smireno, dobro je sve ovo organizirao, bori se, i za njega je sve ovo novo. A ja sam stalno tu oko kuće, nema nikoga, tako da nema tko donijeti virus. Koliko je opasno - ne znam. Čitam svašta po portalima, ne znam koliko je točno. Umiru ljudi i od gripe svaki dan... Mi sada pripremamo vrt gdje ćemo saditi povrće. I prošle smo godine imali blitve, raštike, paprike, rajčica, salate, već sada imamo i mladog luka, pa se na plac i ne mora ići. Idem povremeno do dućana, iako ne jedemo puno tih stvari. Ja sam jednostavan što se tiče jela, napravimo uštipaka, pogače, kruha... Nismo kupovali nikakve zalihe, imamo u kući desetak kilograma brašna, kad nestane, kupit ćemo, ali ne može kod nas nestati brašna, soli, šećera - zaključio je Rojs.