VIJESTI Najčitanije
Mađari u Hrvatskoj kupuju svinjetinu, sireve, gorivo...
Mađarski građani su u trgovačkim centrima u Slavoniji i Baranji sve brojniji
Prije nepunih godina dana ‘‘brujalo‘‘ se o masovnim odlascima hrvatskih građana radi točenja jeftinijeg goriva u Mađarsku. Cijene goriva u Lijepo Našoj, podsjetimo, tada su dostigle rekordnu razinu i ‘‘probile sve psihološke barijere‘‘. Vrtoglavih ondašnjih 14,06 kuna za eurosuper 100 ili 13,91 kuna za eurodizel, odnosno 15,03 kuna za eurodizel plus, mnoge su natjerali na odlazak ‘‘preko granice‘‘.
Isplati im se
No odlazak na prekogranično "tankiranje" nije dugo trajao jer da je strancima vrlo brzo kupnja goriva postala ograničena, a nešto kasnije i potpuno zabranjena po cijeni po kojoj su ga kupovali mađarski građani.
Hrvati su u Mađarsku, ipak, nastavili odlaziti po neke druge namirnice, poput sokova i piletine, što i danas čine. Ali znatno rjeđe. Kako je vrijeme odmicalo, bilo je sve manje artikala po koje se isplatilo odlaziti k sjevernim susjedima, bez obzira na ukidanje granica i ‘‘podizanje rampi‘‘ na graničnim prijelazima. U odnosu prema razdoblju od prije godinu dana, a posebice na vremena od prije Domovinskog rata i netom nakon njega, kada su brojni Slavonci i Baranjci u prekogranični šoping odlazili na tjednoj bazi, situacija se drastično promijenila. Na parkinzima ispred trgovačkih lanaca diljem Hrvatske, posebice u pograničnim područjima, sve su češće parkirana vozila s mađarskim registracijama, a njihovi su vlasnici u trgovinama "prepoznatljivi", osim po govoru, najčešće po prepunim kolicima. Po gorivo su na benzinske crpke u Hrvatsku dolazili i prije "Schengena".
"Već duže vrijeme u Hrvatsku dolazim po gorivo, a u posljednjih mjesec dana sve češće kupujem meso. Živim u Mohaču, pa do Belog Manastira ili Osijeka nije daleko. Kada zbrojim i oduzmem troškove za gorivo, isplati nam se dolaziti", priča Šandor Jeno, dodajući kako se među artiklima koje kupuje često nalaze i - hrvatski keksi. Od trgovaca saznajemo kako Mađari ne kupuju samo kilogram ili dva kilograma mesa. "Rijetko tko od Mađara kupuje na malo. Traže cijele svinjske vratove, butove, plećke ili slanine. To je svakodnevna pojava, premda ih najviše dolazi krajem tjedna", kažu nam u jednoj belomanastirskoj prodavaonici.
Rekordna inflacija
Prema informacijama koje posjedujemo, cijena svinjetine u trgovačkim lancima u Hrvatskoj je i do 30 posto niža nego u Mađarskoj. Slično je i s raznim sirevima, koji su u Hrvatskoj i do pet eura jeftiniji nego u Mađarskoj. Nešto veći broj Hrvata u Mađarsku se zaputio proteklog vikenda, ne zbog kupnje, nego na nadaleko poznate mohačke buše. "Na buše odlazim svake godine, ali ću, ako se ništa ne promijeni, iduće godine sa sobom ponijeti sendviče i piće. Za porciju kobasica tražili su gotovo deset eura, a račun za osam piva i kavu u jednom mohačkom kafiću iznosio je 25 eura", priča Belomanastirac, koji će jedno vrijeme ‘‘po nešto tanjem novčaniku‘‘ pamtiti odlazak na ovu pokladnu manifestaciju. Svjestan je da su piće popili u središtu grada, da su mogli potražiti "jeftini točionik" ili pojesti langošice, ali su mu se cijene učinile "morskim", kako kaže. U Mađarsku će, dodaje, odlaziti i dalje, nešto rjeđe nego prije, a najviše stoga što mu je to određena tradicija, što ne mora čekati na granici i što su tamo još uvijek jeftiniji sokovi i piletina nego u Hrvatskoj.
Saznajemo i kako nisu rijetki Mađari koji u Hrvatsku dolaze po bijelu tehniku, a nastavili su i tradiciju dolazaka u baranjske restorane, za razliku od Hrvata koji na obrok u Mađarsku odlaze sve rjeđe.
Kako ističu dobri poznavatelji situacije, Mađarska je prošlu godinu završila s najvećim rastom cijena u EU-u. Inflacija je u prosincu 2022. iznosila 25 posto, mnogo više nego, primjerice, u baltičkim državama, koje su također gospodarski i vanjskotrgovinski bile usko vezane s Rusijom. Mađare najviše pate poskupljenja hrane, koja rastu unatoč tome što su vlasti zamrznule cijene velikog broja prehrambenih proizvoda još u veljači prošle godine. Dio ekonomista tvrdi kako Mađarska nikoga ne može okrivljavati za rast cijena hrane jer je samodostatna u proizvodnji većine prehrambenih proizvoda, te kako je osnovni razlog državna ekonomska politika.
