Milanović oprao Dežulovića: ‘Nagrađivano piskaralo i sitni picaškandal, a ne novinar’
Boro od Piska, Ragnar za siromašne, nesposoban prikladno odgovoriti na činjenicu da laže o činjenicama, danas, u nekom polupismenom tekstuljku, laže dalje. Nagrađivano piskaralo i sitni picaškandal, a ne novinar, bezobrazno laže da sam prije pet godina „hodočastio šatorašima”.
Naravno, istina je drukčija. Ne suprotna, nego baš drukčija.
Predstavnici branitelja su posjetili mene, u kolovozu 2016. u sjedištu Socijaldemokratske partije na Iblerovom trgu, na mom ‘terenu’. Nisu hodočastili, nego predložili sastanak. Primio sam ih. Kao što sam ih, godinu dana ranije, pred kamerama Yutela, primio i u Vladi. U šator je ‘hodočastio’ Plenkošenko. S ove distance, ti ljudi su budistički monasi u odnosu na Ragnara iz Piska.
Mizerno podmetanje tzv. ‘dede ustaše’ me uopće ne smeta. Sam sam to, uostalom, bio jednom spomenuo. Ne vidim problem u tome da se u javnom prostoru govori i polemizira o članovima obitelji političara – to je cijena javnog djelovanja. Kroz takvu polemiku preispitujemo i vjerodostojnost mnogih od nas, ukazujemo na kontekst, prevrtljivost, oportunizam i licemjerje. Naravno, presudno važno je da se čineći to služimo istinom.
Ragnar za siromašne se, površan kao neki nesvršeni student, ili maši poluistine ili prijesno slaže.
Moj biološki djed je ubijen u Senju u listopadu 1943. Ubili ga ‘njemački vikinzi’, Ragnare moj. Očuh moje majke, drugi muž moje bake, imao je nesreću da ga unovače u vojsku tzv. NDH pa je za nagradu nakon rata odležao dvije godine u Gradiški. Ovo su činjenice o kojima sam već govorio, ali Ersatz Smoje je očito bio usredotočen na dušmanina iz Vruje pa nije pročitao ili čuo. Motrio je na nj iz strateške polutame svoje zapovjedne izbe.
Boro ne podnosi nikoga i ništa. Nije podnosio onakvu Jugu, ne podnosi niti Hrvatsku. Živcira ga Split, gadi mu se Beograd. A izvan akvatorija bivše države njegov šuplji drakkar potonuo bi ko klada. Provincijalni hejter. Na njegovu sreću, rođen je i živi u ekstatičnom bonusu Dalmacije. Tamo i budale djeluju bistro.
Za discipliniranu, funkcionalnu i modernu državu u kojoj se gradi i radi prema zakonima učinio sam sto puta više nego što će Ragnar ravnih stopala ikada u svim svojim kvaziliteralnin pomutnjama i ostalim priključenijima.
Želim mu dug život, ali prije nego što jednoga dana Pisak zamijeni Valhallom, Ragnar bi se zajednici mogao odužiti jednim mandatom predsjednika Vrhovnog prijekog obalnog suda. Ne znam koju školu je završio, ali zna sve, napisao je Milanović.
Novinar i kolumnist Boris Dežulović odgovorio je predsjedniku Zoranu Milanoviću, koji ga je nazvao “vikingom Ragnarom iz Piska”.
Ne smeta meni, može on govoriti što god hoće, to mi čak i laska. Naime, nisam ja ni Njonjo ni Plenki, ne mora na meni zarađivati punte, jer ja od te borbe nemam ništa, nisam ja političar. Mi se možemo svađati kad god hoće, meni je problem što predsjednik Republike cijelu ovu priču svodi na kafansku svađu kakvu vodi s njonjama i plenkijima, obezvređujući svoju funkciju. Mi govorimo o otimanju i devastaciji državne, zajedničke imovine, rekao je Dežulović.
Istaknuo je da ih čeka još puno borbe protiv devastacije državnog zemljišta.
“Podsjećajući se izjave samog Zorana Milanovića, koji je na početku kampanje obećao da će se, citiram, “boriti protiv strasti i pohlepe u otimanju tuđeg i zajedničkog”. Podsjetio bih Milanovića na tu izjavu. Neka se ostavi vikinga, ragnara, njonja i plenkija, neka se posveti borbi protiv otimanja tuđeg i zajedničkog. Tužno je da se on priklanja na stranu lokalnog tajkunčića, koji je u potpunosti HDZ-ov izum. Koga on brani kad tvrdoglavo inzistira na tome čak i u svojim vikinškim fantazijama da je to privatna imovina? Koja privatna imovina, kad je to državna kojoj si ti predsjednik?”, rekao je Dežulović.
Dodao je da je Vruja samo okidač, koji je “svojim mitološkim statusom izbila na površinu javnog interesa” te poslužila kao ogledni primjer kako se radi.
“Na desetine hiljana Vruja je po Dalmaciji posijano. Samo to da se počelo o tome pričati već je nešto, da se ljudima osvijesti da se ne može tako. Ljudima u Hrvatskoj, a ni turistima, nije jasno da nema privatne plaže. Ljudi, kupajte se gdje god hoćete, skočite u more gdje god hoćete, nitko vas ne može potjerati”, rekao je Dežulović za N1.
