Milorad Dodik slavljen u Dalju: Svetinja pretvorena u političku provokaciju

U mjestu Dalj, koje je i danas ranim jutrom ozračeno sjećanjem na tragediju iz 1991., dogodio se čin koji mnogima, pogotovo hrvatskim braniteljima i obiteljima žrtava, predstavlja šok i duboku uvredu. Naime, Milorad Dodik, bivši predsjednik entiteta Republika Srpska, slobodno je ušao u Dalj, nakon čega je u tamošnjoj crkvi Crkva svetog Dimitrija primio najviše odlikovanje Eparhija osječko‑poljska i baranjska — za „naročite zasluge i djelatnu ljubav prema Svetoj crkvi i srpskom rodu“.

Dalj je mjesto koje je u ratu u Hrvatskoj posebno stradalo — 1991. pobunjeni srpski pobunjenici, uz podršku Jugoslavenska narodna armija (JNA), napali su zgradu policijske postaje u kojoj je stradalo 39 hrvatskih branitelja, među kojima su bili i mladići starosti tek dvadesetak godina. Tijekom tog razdoblja, u tom prostoru uz granicu, osnovani su i logori u kojima su mučeni i ubijani Hrvati, a mnogi su primorani bježati.

I danas se mnoge obitelji poginulih čišćenog zločina i nasilja bore za pravdu, odnosno za odgovornost i priznanje — često bez uspjeha. U tom kontekstu, dolazak Milorada Dodika i njegovo odlikovanje u upravo Dalju – mjestu koje simbolizira hrvatsku žrtvu — izaziva osjećaj duboke nepravednosti i provokacije.

Prema pristupnim podacima, Dodik je 16. listopada 2025. posjetio Dalj, prvo nazočivši crkvi svetog Dimitrija, gdje ga je primio episkop Heruvim (Heruvim) i uručio mu odlikovanje. U govoru je, prema izvješću agencije SRNA, istaknuo da je ono izraz priznanja za „Republiku Srpsku i tešku borbu koju ona vodi“. 

Za mnoge, upravo taj govor – u kojem Dodik spominje i političko odvajanje Republike Srpske od Sarajeva – i sama ceremonija predstavljaju ne samo simboličku nego i konkretno političku provokaciju.

Dalj nije bilo „obično“ mjesto susreta ili susreta prijateljstva — ono je mjesto boli i tragedije hrvatskog naroda. Dolazak osobe koja je u javnom prostoru simbol entiteta koji je nastao na oružanom sukobu s Hrvatskom, u tom kontekstu, protumačen je kao neosjetljiv i uvredljiv čin.

Primanje najvišeg crkvenog priznanja u toj lokalnoj zajednici, za „zasluge prema srpskom rodu“, dok su Hrvati tog područja i dalje suočeni s posljedicama rata — predstavlja sloj simbolike koji mnogi smatraju neprihvatljivim.

Kada je u pitanju osoba poput Dodika, čije političke poruke često impliciraju podjele i zagovaranje entitetskih prava nad državnim okvirima, dolazak u Hrvatsku, u ovakav kontekst, dobiva i širi politički značaj — ne samo lokalno vjerski ili kulturni.

Predsjednik Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91., Mladen Pavković, u svojem komentaru navodi da je Dalj „sveto mjesto“ za Hrvate i da nitko nema pravo „igrati se“ s osjećajima ljudi koji su prošli pakao — prije svega od strane Srba, koji se ne žale ni ispričati, a kamo li platiti ratnu odštetu.

Postavlja se jasna dilema: hoće li hrvatske institucije, pa i društvena zajednica, reagirati? Zastupnica u Hrvatskom saboru, Dragana Jeckov, koja je bila nazočna događaju i koja je članica srpske nacionalne manjine, prema tekstu, nije zauzela distancu, što dodatno uznemiruje one koji smatraju da je takvoj manifestaciji potrebno dati odgovor.

Ovaj događaj nije izoliran – u regiji postoje brojni primjeri u kojima se simboli i predstavnici suprotnih strana rata pojavljuju u selektivnim „posjetama“ ili ceremonijama, bez da su predočene rane i odgovornosti. Takvi postupci često imaju dvojni učinak: za jednu stranu mogu predstavljati afirmaciju nacionalnog identiteta, a za drugu – podsjetnik na neriješenu prošlost i osjećaj nepravednosti.

Na razini hrvatske društvene i političke scene postavlja se pitanje: kako smo kao zajednica spremni odgovoriti na to? Je li dovoljno javno izraziti protest ili je nužan institucionalni angažman: od deklaracija, do eventualnih mjera? I hoće li se žrtve - koje još uvijek traže pravdu i odgovornost – vidjeti u ulogama subjekata, a ne samo predmeta simboličkih čina?

Čin primanja odlikovanja od strane Milorada Dodika u Dalju nije samo ceremonija — to je signal. Signal onima koji su stradali da se njihova bol ne smatra relevantnom, ali i signal društvu da pitanja pravde, morala i suživota i dalje stoje nerješena. Ako društvo izađe iz ovoga bez reakcije, bez dijaloga i bez obzira na osjećaje stradalih – onda se ne radi samo o jednom pojedinačnom činu nego o sustavnoj ignoranciji.

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)