MJESEC DANA ČELIČNOG UKRAJINSKOG OTPORA: ‘Dolazimo na tanak led, postoje strašni scenariji za nuklearne udare, ovo bi bile mete. Jedna je stvar dio promišljenog plana’
VELIKA ANALIZA
Prije točno mjesec dana, 24. veljače 2022. godine, Ruska Federacija je pokrenula masovnu invaziju na Ukrajinu, eskaliravši tako Rusko-ukrajinski sukob koji je krenuo još 2014 godine. Tako je počeo najveći napad na europsko tlo od Drugog svjetskog rata.
AUTOR: Mia Peretić/Dnevno.hr
Iako su ruskoj invaziji prethodila upozorenja Zapada o gomilanju ruskih trupa kraj granice s Ukrajinom, sam napad šokirao je sve koji su se tog jutra probudili u radikalno drugačijem svijetu. Američke i britanske obavještajne službe tjednima su upozoravale da će se ruska agresija zaista dogoditi, a Kremlj je cinično odmahivao rukom, odbacujući spekulacije Zapada da bi Rusija mogla napasti Ukrajinu u srijedu 16. veljače, izjavama da ‘ratovi u Europi rijetko počinju u srijedu’.
Ispostavilo se, ako ne počinju u srijedu, kreću u četvrtak i to svega osam dana kasnije.
Ruski predsjednik Vladimir Putin je u iznenadnoj televizijskoj objavi, nešto prije šest sati ujutro, tog 24. veljače izrekao riječi koje je malo tko tada mogao vjerovati, a koje su pokrenule do danas nezaustavljiv val nasilja i razaranja.
“Donio sam odluku da započnem specijalnu vojnu operaciju”, rekao je ruski predsjednik. I kocka je bačena.
Mjesec dana od početka krvavog rata
Isprva se spekuliralo da Rusija želi jednim ‘blitzkriegom’ natjerati ukrajinski režim, na čelu s predsjednikom Volodomirom Zelenskim, na kapitulaciju i prihvaćanje njihovih uvjeta poput statusa neutralnosti te zemlje u smislu članstva u NATO savezu, a tome je zatim pridodana ‘denacifikacija’ i ‘demilitarizacija’ Ukrajine, s protekom sati, dana i tjedana, postalo je jasno da od toga neće biti ništa. Snažna i složna reakcija Zapada, koji je kombinirao dosad neviđene sankcije jednoj zemlji agresoru s pružanjem pomoći napadnutoj Ukrajini, čija se obrana pokazala gotovo nevjerojatno žilavom, očito su Ruse natjerali na promjenu taktike pa sada i dalje ponavljaju da će ‘operacija trajati do izvršenja cilja’, koji god to sada bio.
“Reakcija euroatlantskog Zapada je zapravo neviđena homogenizacija usprkos poteškoćama i razilaženjima u nekim pozicijama. Bila je to neviđeno jaka i brza reakcija s najvećim sankcijama ikada, a jedna od osobina je zaštita vrijednosti i načela nauštrb ekonomiji. NATO je ponovno dobio na važnosti. SAD su vratile sigurnosnu kontrolu nad čitavom Europom, sada nema razilaženja u mišljenjima treba li SAD biti jamac sigurnosti Europe ili ne”, rekao nam je stručnjak za vanjsku politiku Branimir Vidmarović, koji je za Dnevno.hr analizirao mjesec svih aspekata i aktera ovog teškog i krvavog ratnog sukoba.
Kaže, još nije jasno kakav je plan Rusije, no jasno je da se on mijenja.
“Jasno je da Rusija ima rezervu za dodatne jake napade. Dosad se fokusirala na vojne objekte, kritičnu vojnu infrastrukturu, što je u Ukrajini dosta uništeno. Onda se okrenula gradovima. Ne znamo koja je sada taktika i je li zauzimanje Kijeva opcija. Prvo se govorilo o svrgavanju ukrajinske Vlade, Rusi su to revidirali jer imaju teškoće na terenu koje im čine snažna ukrajinska obrana i vojna pomoć koja stiže od Zapada. Zato ruski Glavni stožer stalno mijenja postavke, a Kremlj mijenja uvjete za pregovore i sporazum”, ocjenjuje Vidmarović.
‘Prekid vatre još nije na vidiku’
Pregovori ruske i ukrajinske strane redovito se održavaju, no zasad bez uspjeha po pitanju prekida vatre.
“Sudeći po ovih mjesec dana, Zelenski se načelno odlučio za neutralnost, priznavši da NATO nije dovoljno jak da se usprotivi Rusiji i da je neutralnost najbolja opcija. No, on se nije odlučio predati, ne kapitulira i izvrsno je odradio prezentaciju Ukrajine na međunarodnoj sceni. U kratko vrijeme postao je najpopularniji političar, simbol otpora i hrabrosti. Važno je reći da se paralelno odvija proces pregovora, diplomacija radi punom parom, no zbog toga što su i Rusija i Ukrajina sada vođeni principima i snažnim idejama, taj konačni kompromis i prekid vatre još nije na vidiku”, kaže nam analitičar.
Dolazimo na tanak led, raste mogućnost sukoba NATO-a i Rusije
Rat između Rusije i Ukrajine zasad je koncentriran samo na sukob te dvije zemlje, pa iako je NATO jasno rekao da se ne namjerava vojno uplitati u taj sukob, čime bi ga de facto pretvorio u Treći svjetski rat, Vidmarović ocjenjuje da s protekom vremena dolazimo na tanak led.
“Pomoć zapada Ukrajini u smislu naoružanja legitimne su mete na teritoriju Ukrajine. To je spirala konfrontacije koja ide prema dolje, mogućnost greške se povećava, čime raste i mogućnost od direktnog sukoba između NATO-a i Rusije. Primjerice, ako u konvoju koji Ukrajini isporučuje oružje bude službenih vojnika NATO-a, a taj konvoj je za Ruse legitimna meta, to bi za sobom povlačilo slučaj ubojstva službenih dužnosnika NATO-a i aktivaciju članka 5. To stvara situaciju u kojoj nismo bili i ne znam kako bi se to završilo. Evo, primjerice, Poljska bi htjela slati mirotvorce u Ukrajinu, to stvara nepredvidivu situaciju s nepredvidivim posljedicama. Europa ne želi direktan okršaj, ali NATO će morati reagirati ako se tako nešto dogodi i to nas uvlači dublje u ponor”, rekao je Vidmarović.
Vratio se strah od nuklearnog oružja
Ovaj rat otvorio je još jednu nepredvidivu situaciju u kojoj nismo bili još od šezdesetih godina. I to zastrašujuću situaciju, odnosno, najgori mogući scenarij kojim se ovaj sukob može odviti. Od kada je Rusija svoje nuklearne snage stavila u stanje pripravnosti, cijeli svijet strahuje od totalnog uništenja do kojeg bi dovela takva konfrontacija.
“Vratio se strah od nuklearnog oružja kakvog nije bilo od 1962. godine. Rusija je to gotovo direktnim jezikom dala do znanja stavivši u nuklearne snage u pripravnost. Određeni potezi američkih vojnih snaga svjedoče o tome da Amerika tu prijetnju shvaća ozbiljno. Iz neslužbenih izjava s kolegama upućenim u situaciju u Rusiji i američkim vojnim krugovima, postoje scenariji jednokratne razmjene taktičkih nuklearnih udara. Dakle, jedna raketa-druga raketa. U tim scenarijima bi se gađali isključivo vojni objekti, grupe nosača aviona i vojne baze”, rekao je Vidmarović i dodao:
“Do prije mjesec dana tako nešto je bilo nezamislivo, recimo sada da to više nije nezamislivo”.
No, o postotcima za šansu tog napada nije želio spekulirati jer je to, s obzirom na nepredvidivost razvoja situacije, zapravo nemoguće. Rusija je jučer dala do znanja da je nuklearna konfrontacija moguća u uvjetima kada je ugrožena egzistencija Rusije. I tako su još jednom nedvosmisleno spomenuli nuklearno oružje.
“Što to znači, nitko ne piše. Nažalost, prijetnja je veća no što mislimo jer ta egzistencijalna prijetnja može biti ekonomske prirode. To može, recimo, biti splet okolnosti koji Rusiji guši sve kanale sudjelovanja u svjetskoj ekonomiji”, ocjenjuje analitičar i dodaje da Putin ipak nije jedini u zapovjednom lancu čiji bi prst odlučivao o lansiranju nuklearnog oružja. Kaže, postoji računica da bi u kritičnom trenutku ipak proradila savjest drugog ministra obrane ili zapovjednika Generalnog stožera.
Sve oči uprte u Kinu
Mnogi upravo Kinu vide kao jedan od faktora koji bi mogao imati enorman utjecaj na tijek rusko-ukrajinskog rata. Pritisci da se svrstaju dolaze sa svih strana, a američka vrhuška nedavno je s kineskim vlastima održala poduži telefonski razgovor. Cilj je spriječiti bilo kakvu suradnju Kine i Rusije, posebno što se tiče pružanja pomoći u naoružanju.
“Kina se nakon svih sastanaka opredijelila za nastavak po svojoj liniji ne podupiranja strane Rusije ili SAD-a. Ne žele prekinuti gospodarske odnose s Rusijom, ali i zagovaraju teritorijalni integritet Ukrajine. Svi žele da se Kina izjasni, a ne shvaćaju da su to učinili svojim diplomatskim jezikom. Kina zna da će se konfrontacija s SAD-om nastaviti i kada ovaj rat prestane i da će Amerikanci i dalje stiskati Kinu. Odabrali su treći put, a tu nisu usamljeni. Primjerice, Indiji Rusija treba da balansira kineski utjecaj, Kinezima zbog sigurnosnog zaleđa i tome slično”.
Hrvatska se očekivano postavila, pad drona totalni fijasko
Kako se u cijeloj priči snašla Hrvatska? Sjetimo se, premijer Andrej Plenković od samog je početka bio na liniji svojih europskih kolega i snažno osudio rusku invaziju. Pomutnju bi mu u kratkim intervalima napravio predsjednik Zoran Milanović s izjavama zbog kojih su mu iz HDZ-a poručivali da zvuči kao dužnosnik Kremlja.
“Mi smo se postavili očekivano, normalno u europskom i NATO smislu. Mi smo članice, nemamo tu neku težinu da postavljamo neke svoje uvjete. Jedino je trebalo koordinirati početnu reakciju premijera i predsjednika jer to nije izgledalo ozbiljno. Pri tome je jedan izletavao, a drugi govorio stvari koje se nisu trebale čuti u okviru europskog jedinstva, pri tome mislim na Milanovića. Trebalo je podržati sankcije, od nas se ne očekuju glasne riječi, kao ni proturječivost europskoj poziciji”, rekao je Vidmarović.
Osvrnuo se i na incident pada bespilotne letjelice u Zagrebu što se s nagađanjima je li bilo eksploziva ili ne pretvorilo u totalni fijasko.
“Opet imamo prepucavanje premijera i predsjednika. ‘Mahanje bombom’ može biti i korisno ako se želi dobiti veća pažnja od Amerike. Ako Hrvatska pokušava nešto dobiti zbog prijetnji iz regije, možda je premijer procijenio da je zgodan trenutak da se predstavimo kao zemlja s povećanim rizikom. Ali ako je strategija stvarno takva, onda treba koordinirano lagati”.
Vrhunac napetosti nije prošao
Vidmarović ocjenjuje da vrhunac napetosti nije prošao i da mu tek prilazimo.
“Ako govorimo o samoj Ukrajini, razaranja će se povećati i civilne žrtve će rasti. I jedni i drugi se međusobno optužuju zbog tog stradanja civila. Kako se povećava intenzivnost borbe za gradove, broj izbjeglica u Europi će rasti, čini se da je to jedna od nakana Rusije u ratu, uplašiti i protjerati što više Ukrajinaca koji nisu suglasni s Rusijom i koji se ne slažu sa svim što propagira Kremlj. To stvara pritisak na EU i meni se čini da je to dio promišljenog plana”, zaključuje analitičar.
