Malo je tko u Hrvatskoj toliko nepravedno marginaliziran, kao, jedan od velikana hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata,- Gojko Šušak (Široki Brijeg, 16. ožujka 1945. – Zagreb, 3. svibnja 1998.), inače jedan od najbližih suradnika prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe dr. Franje Tuđmana (Veliko Trgovišće, 14. svibnja 1922.- Zagreb, 10. prosinca 1999.).

Zajedno su bili od početka do kraja. Tuđman, Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH, a Šušak – ministar obrane, od 1991., pa sve do svoje prerane smrti. Pod njihovim vodstvom Hrvati su pobijedili treću ili četvrtu vojsku u Europi, a srpske i ine agresore te domaće izdajice potukli do nogu.

Sreća je što je Tuđman „pronašao“ Šuška!

Nu, opraštajući se od svog vjernog suradnika, na zagrebačkom Mirogoju, dr. Tuđman je rekao i ovo: „ Dragi Gojko, bio si među onima sa mnom koji nismo dvojili da možemo u ovim okolnostima ostvariti hrvatsku slobodu i hrvatsku državu. Kod toga smo morali imati odlučnosti, hrabrosti, mudrosti. Kod toga smo morali voditi računa da ne ponovimo pogriješke  prošlosti, da hrvatski narod ne daje opet goleme, ne samo uzaludne žrtve, nego i žrtve koje će nas opterećivati u sadašnjosti i u budućnosti. Uspjeli smo u tome zahvaljujući  u prvom redu  i tome što si mi bio doista pouzdan, vjeran suradnik, čovjek koji je znao biti odlučan, ali mudar i razborit. Stvaranje hrvatske slobode i neovisnosti ne bi značilo mnogo samo po sebi kad iza toga ne bi bila činjenica da smo prvi put ostvarili to da se hrvatski čovjek  bori za svoju, samo za svoju sudbinu, a da se nije borio jedan protiv drugoga“- kazao je Tuđman te nastavio: „Dragi Gojko, ima onih, kakvih ima u svakom narodu pa ih ima  i u hrvatskom, koji  iz povijesti ništa nisu kadri naučiti, a misle da će tvoj odlazak  na svoj način ugroziti ono što smo stvorili. Ti znaš, ja znam, zna stotine tisuća i milijuni hrvatskih ljudi, većina Hrvatske, da to neće biti, naprotiv, da će i Tvoja žrtva biti utkana u one temelje na kojima ćemo, sasvim sigurno, graditi svoju slobodu i svoju budućnost.  Ima i onih koji i danas govore o izolaciji Hrvatske.  Bili ste prisutni kad je  govorio prijatelj Gojkov i izaslanik SAD-a William Perry, a ovih dana najavio  nam je svoj dolazak i Sveti otac u državni posjet. To znači, stvorili smo Hrvatsku koju mnogi neće, ali i koju mnogi moraju respektirati, a ima, razumije se, razumnih ljudi u svijetu, i u Americi, i u Europi“ – naglasio je dr. Tuđman, hrvatski predsjednik i utemeljitelj hrvatske države (kako ga je među prvima nazvao general Ivan Tolj) na Šuškovu  grobu.

Međutim, danas ni Tuđmanovo, a ni Šuškovo ime ne možete naći ni u tzv. Registru hrvatskih branitelja! I na taj način su ih podcijenili. Ratni ministar obrane sigurno je zaslužio da mu Grad Zagreb podigne i spomenik u glavnome gradu, ili da se neka kulturna ustanova nazove njegovim imenom. Po Tuđmanu se zove zračna luka, (prvi je to predložila moja malenkost), a po Šušku bi se mogao  nazvati željeznički Glavni kolodvor!

Nu, kako bilo da bilo, Šuška će najviše pamtiti hrvatski branitelji i stradalnici Domovinskoga rata, ali i Srbi, koje je pobijedio, ili točnije rečeno „dotukao“ do nogu!

Nikada Hrvatska nije imala, a prema svemu sudeći i neće, većeg i značajnijeg ministra obrane!

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)