Mladen Pavković: Sramota. Šef Perkoviću i Mustaču bit će „počasni građanin“

Jednom Udbaš, uvijek Udbaš, s pravom se može reći i za Pavla Gažija (92) kojem će 4. studenoga 2019. gradonačelnik Grada Koprivnice Mišel Jakšić (SDP) uručiti priznanje počasnog građanina ovoga grada, za njegov veliki doprinosu (?) gospodarstvu i politici ovoga kraja.  

Za ovo priznanje navodno ga je  predložio  sam gradonačelnik, a kad se o tome glasovalo na Gradskom vijeću taj su prijedlog jedino podržali predstavnici SDP-a i HSS-a, dok su ostali, prije svega HDZ, bili izričito protiv. Nu, Gaži je za svoje zasluge 2000. godine već primio od grada i nagradu za „životno djelo“, (zašto, zbog čega?), dok je u vrijeme komunizma nagrađivan vjerojatno više puta nego što danas ima godina.

Kad je počeo hrvatski obrambeni Domovinski rat ostao je i dalje „veliki Jugoslaven“, a kad je zločinačka JNA napadala Vukovar navodno je rekao na sjednici gradskog SUBNOR-a „pustite JNA, JNA zna što čini“. Nu, nikada se nije uključio u stvaranje hrvatske države.

Ostao je zapamćen  i kao šef bivšim Udbašima Perkoviću i Mustaču, i to u vrijeme kad su masakrirali i ubijali hrvatskog mučenika Đurekovića.

Mnogi smatraju da takav čovjek nikako ne bi smio postati nikakav „počasni građanin“, jer  kako je jednom izjavio i Josip Manolić, koji ne krije svoju mračnu Udbašku prošlost, „Gaži je bio blizak Beogradu, a mimo njega ništa nije moglo ići, pa tako ni ubojstvo Stjepana Đurekovića.“

Međutim, tko je Pavle Gaži i kakav je on trag ostavio u Koprivnici, možda ga je najbolje „ocrtao“ bivši sekretar Općinskog komiteta SK Julio Kuruc, kad je o njegovim aktivnostima i „zaslugama“ pisao (5. siječnja 1988.) predsjedniku Predsjedništva CKSKH drugu Stanku Stojčeviću, osvrnuvši se na jedan komentar u beogradskoj „Dugi“, od 26.12.1987., a u kojem, po Kurucu, uglavnom su objavljene podvale, laži i insinuacije, kojima vrvi taj pamflet, u kojem  ga se predstavlja kao „najznačajnijeg čovjeka Koprivnice svih vremena“.

Tako Kuruc uz ostalo piše:

„(...) „Gaži je otišao iz Podravke 1978. Kako i zašto, on zna najbolje. Predložio je  Vladimira Trojaka za generalnog direktora, a svi bivši njegovi suradnici postali su Trojakovi. I ništa se nije promijenilo. Podravka je i nakon njegova odlaska nastavila sa uspješnim poslovanjem. Ne krije li se u tome klica nezadovoljstva Pavla Gažija, jer umjesto da i dalje bude ponosan  na svoju ekipu i svoje suradnike, događa se nešto drugo.“ – ističe Kuruc te nadodaje:

„Gaži se počeo ponašati čudno u odnosu na svoje bivše drugove i  ne može se prilagoditi novoj ulozi, ulozi izvršnog sekretara CK SKJ zaduženog za privredu. Istovremeno, otuđuje se od Podravke, na pozive se ne odaziva, na sastanke ne dolazi, ali širi famu da će Podravka bez njega propasti. Međutim, to se ne događa. Dapače, 1979., 1980., 1981. i 1982. Podravka stalno povećava  proizvodnju, prodaju, izvoz, dohodak, ostatak dohotka, osobne dohotke, produktivnost rada. Sve do 1983., kada Gaži montira aferu da dokaže da se bez njega ne može, optužujući svoje bivše drugove za stvari koje je sam radio.“

U beogradskoj Dugi su pisali da je nakon Gažijeva odlaska Podravka  zapala u ekonomske teškoće, a bivši sekretar OK SK kaže da to nije istina, već da je ova tvrtka posrnula  tek 1983. i 1984., dakle nakon Gažijeva  udara na Podravku.

„Tada je – piše Kuruc Stojčeviću -  veliki „stvaralac“ skoro uništio „svoje djelo“ i poništio sve „zasluge“. Učinio je sve da napakosti Podravki, pa čak da svim silama spriječi i registraciju nekih novih tvrtki koje su osnovane unutar ovog prehrambenog giganta.“

A evo gdje je taj „najznačajniji čovjek Podravke“ pokazao do kraja svoj lik: „Postavši sekretar Republičkog SUP-a, dolazi 12. 2. 1983. u Podravku, okuplja svoje bivše suradnike (sada Trojakove), ali bez Trojaka, optužuje ih za ono što je sam uveo i radio, izmišlja i dodaje ono čega nema, ne prihvaća nikakva obrazloženja, već se prijeti: „Sada kad me niste htjeli slušati, kad ste me iznevjerili, kada jednako vjerno služite Trojaka kao što ste služili mene, sada ću vas ja optužiti, uhititi i zatvoriti“. Što je rekao, to je i učinio. 1987. Gaži pokušava reprizu 1983. godine. Samo sada iza sebe nema policiju, zatvore, tužioce. Ne može prijetiti fizičkim uništenjem. Zato upotrebljava druge metode, koristeći ekonomsku krizu i manipulirajući glasinama i ljudima. Podravka se oporavila od Gažijeve afere. Vratila je povjerenje i svoje mjesto na tržištu. Vraćanje u prošlost nije joj potrebno“ – završava svoje pismo Stojčeviću bivši sekretar OK SK Koprivnice, odnosno prvi čovjek koprivničkih komunista, koji je od 1989.-2019. bio i na čelu Podravske banke.

Evo, taj  i takav čovjek bit će „počasni građanin“ umjesto da dijeli ćeliju s Perkovićem i Mustaćem. Osim toga, ovih je dana u lokalnom tjedniku izvalio još jedan biser, samo da unese razdor – da također počasna građanka Koprivnice prof. Zlata Bartl, po kojoj je nazvan i trg u ovome gradu i spomen – soba u Podravki nije najzaslužnija za Vegetu, te  je otkrio da je u Sarajevu za vrijeme II. svjetskog rata bila pripadnica ustaške mladeži i osuđena na dugogodišnju robiju.

Jel bi mogla takva osoba godinama raditi i biti štićena od Udbaša?

Mladen Pavković