MORH JE POTONUO U POTPUNI KAOS: Stručnjaci su pobjegli, svi su u svađi, a Banožić ne zna bez Plenkovića ni naručiti streljivo

To što se premijer Andrej Plenković prije nekoliko tjedana pohvalio nabavom francuskih borbenih aviona ni izbliza ne rješava probleme koji su posljednjih mjeseci pritisnuli Ministarstvo obrane, jedan od najvažnijih resora, koje je predsjednik Vlade prepustio neiskusnom HDZ-ovcu Mariju Banožiću, dečku koji s obranom do preuzimanja ministarstva nije imao baš nikakve veze.

Već u startu u vladajućoj stranci upozoravali su kako je obrana prilično kompleksan sektor koji mora voditi netko tko ima operativno iskustvo, no politika je htjela da Banožić bude tu gdje danas jest, pa ni Plenković na upozorenja iz stranačkih redova nije mogao reagirati onako kako bi možda htio.

Mladom je ministru kao podršku odredio njegova iskusnog kolegu i prethodnika Damira Krstičevića. Međutim, kako tvrde naši sugovornici iz ministarstva, čini se da se i general Krstičević od svega toga pomalo umorio pa najveći dio posla sada pada na neiskusnog ministra koji se u hodu uči poslu. Ni jedno učenje nije lako. Zna to vrlo dobro Banožić koji je dio svojih srednjoškolskih dana proveo na popravnim ispitima, no učenje u MORH-u još je složenije.

Kako tvrde upućeni, stanje u tom ministarstvu nikada nije bilo tako turbulentno kao što je danas. U ministarstvu je sve manje stručnjaka, dobar dio njih odlazi u mirovinu ili se prebacuje u druga tijela državne uprave, pa čak i u privatni sektor. Oni koji u ministarstvu ostaju primirili su se i ne pokazuju pretjeran angažman, a te kadrovske probleme prate sukobi i nepovjerenje. Visokorangirani djelatnici više ne komuniciraju, dio njih radni dan provodi u uredima, nema više neformalnih druženja, a Banožić se od početka u svemu tome jednostavno nije snašao.

Nesvjesni problema

Oni najradikalniji mladog šefa nazivaju najnekompetentnijim ministrom obrane u povijesti Hrvatske, tvrde da on jednostavno ne razumije tematiku kojom se bavi, nije samostalan i sve odluke donosi po Plenkovićevim uputama pa je tako, primjerice, nedavno prihvatio premijerovu ideju o rezanju sredstava iz obrambenog proračuna. Premda su naši sugovornici svjesni koronakrize u kojoj se zemlja nalazi, upozoravaju kako rezanje obrambenog proračuna za sobom vuče dalekosežne posljedice kojih ni Banožić ni Plenković evidentno nisu svjesni.

Primjera radi, Banožić se proljetos pohvalio potpisivanjem 38 ugovora s domaćom vojnom industrijom teških 284 milijuna kuna, no to je upola manji iznos negoli godinu dan prije, kada se u tu svrhu izdvajalo gotovo pola milijarde kuna. Malo je onih koji se u posljednje vrijeme žele plesti u Banožićeve odluke, rijetki su oni koji ga žele savjetovati uoči javnih nastupa, a kada se dogodi neki gaf, onda ministar bjesni na svoje suradnike premda je odgovornost isključivo na njemu.

Nedavno su u MORH-u najavili raspisivanje natječaja za kupnju streljiva većeg kalibra s rokom isporuke od tri do četiri mjeseca, no i taj se naizgled jednostavan posao u konačnici zakomplicirao. Naši sugovornici kažu da je riječ o priči staroj nekoliko godina. Naime, 2005. godine Oružane snage potrošile su zalihe manevarskog streljiva, i to zbog čestih ceremonija u koje su bili uključeni. Rješenje su pronašli u uvozu starog manevarskog streljiva iz regije, a potom se počelo uvoziti topničko streljivo većeg kalibra.

Srbija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora tako su se našle u unosnom biznisu jer su umjesto uništavanja starog streljiva, što nije jeftino, streljivo prodavali Hrvatskoj. U mandatu Ante Kotromanovića ta se praksa trebala prekinuti izgradnjom tvornice vojnog streljiva različitih vrsta u Hrvatskoj. Projekt je već bio dogovoren, no na kraju se odustalo s argumentom da su potrebe Hrvatske vojske i policije za streljivom skromne pa tvornica ne bi dobro poslovala.

Problema Banožić ima i s kadrovima koji su skloni predsjedniku Milanoviću, pa je nedavno nekolicini vodećih djelatnika izdao naputak i pozvao ih da se odluče jesu li HDZ-ovi ili Milanovićevi igrači, a tu je poseban naglasak stavio na ljude iz Glavnog stožera, što je među njima izazvalo burne reakcije. No izgleda da Banožić ne može računati ni na svoje stranačke kadrove pa je tako s pozicije državnog tajnika prvo otpao Tomislav Ivić. Iako u ministarstvu ne tvrde da je bivši tajnik bio neki veliki stručnjak, kažu da je ipak bio znatno stručniji od Branka Hrga koji je u MORH došao po Plenkovićevu zagovoru.

Dolaskom Hrga ruke od Ministarstva digao je i drugi tajnik, Zdravko Jakop, koji se potpuno distancirao od svega čekajući da ga pošalju u diplomaciju kada i ako se Plenković i Milanović o tome usuglase. Problematičnim naš sugovornik smatra i neke kadrove koji su nedavno imenovani ravnateljima sektora u MORH-u. Tako je, primjerice, Banožić s pozicije pomoćnika ministra za proračun i financije maknuo Antu Modrića koji je slovio kao Krstičevićev kadar, no unatoč tome, u ministarstvu tvrde da je Modrić bio vrhunski stručnjak i analitičar. S druge je, pak, strane Dunja Bujan imenovana ravnateljicom Uprave za obrambenu politiku iako je na tu poziciju stigla prije dvije godine kao privremeno rješenje. Ona navodno o obrambenoj politici ne zna previše, ali bez obzira na to, Banožić joj je odlučio dati priliku, a u ministarstvu vjeruju da je to moguće i zato što je riječ o prijateljici Tene Mišetić.

Bez rješenja

Ovih je dana Banožić, uoči ljeta i početka sezone požara, priznao kako trenutno ne lete čak dva kanadera, a poznato je da ih Hrvatska ima samo šest. Iako je svjestan manjka kanadera, Banožić taj problem ne doživljava kao nešto ozbiljno. Kako se tvrdi na stručnom portalu Obris, u Zrakoplovno-tehničkom centru već su neko vrijeme prizemljena dva kanadera. U vrijeme kada je Obris problematizirao broj kanadera, iz ministarstva su govorili o pet raspoloživih kanadera te o jednom koji se nalazi na remontu, no sada se zna da je jedan kanader otpisan, a za još jednog se ne zna hoće li ikada više poletjeti.

Problema je očito bezbroj, toliko da ih je nemoguće pobrojati, a uz to što u ministarstvu prst upiru u svojeg nekompetentnog ministra, naglašavaju kako najveću odgovornost za to rasulo zapravo snosi premijer Plenković, kojega izgleda nije briga za stanje u Ministarstvu obrane, a da i je, upitno je ima li HDZ uopće adekvatno kadrovsko rješenje za to nekoć najvažnije ministarstvo u zemlji. Cijelu tu situaciju Plenković pokušava zamagliti potenciranjem priče o nabavci borbenih zrakoplova koja će okrenuti stanje vojne moći u regiji na hrvatsku stranu.