Može li se Manoliću tek samo tako oprostiti?

Nema tome dugo, pričao je bivši žalosni predsjednik RH Stjepan Mesić,  da ga je pozvao Josip Manolić da se dogovore oko narednih parlamentarnih izbora, bez obzira što ovaj čovjek danas ima 103. godine!

Sada je bivši Udbaš Manolić ponovno „zaokupio“ medije s novom viješću: Pozvao je svećenika, pri punoj svijesti, da ga ispovijedi te je dobio odrješenje grijeha!

Međutim, teško je povjerovati (da se malo našalimo) da mu i Bog može pomoći, jer taj je tijekom svog života nakupio grijeha kao voda koja teče ispod mosta!

Prije ove vijesti, Manolić je osvanuo na naslovnim stranicama pojedinih medija jer se ponovno oženio u – 97. godini života!

Sve u svemu, ovom je čovjeku teško povjerovati i kad „darove dijeli“ tim prije jer je često uhvaćen u lažima, a pored toga svako je malo od Hrvata pravio – budale!

Dokaz je da su bivši članovi Udbe još itekako aktivni, da su „zabetonirani“ u svim segmentima društva, od politike, sporta pa do medija. Jer da je ovo pravna država ovakvi ne da bi mogli davati „životne intervjue“, (Manolić ih je dao već nekoliko!), već bi bili maknuti, zajedno sa članovima svojih obitelji, u ropotarnicu, gdje „ne bi vidjeli ni svjetlost dana“.

Jednom je izjavio da je od 1944. preuzeo dužnost načelnika bjelovarske Ozne te da oni nisu kažnjavali hrvatski narod, nego počinitelje konkretnih zločina. Zatim da „oni na terenu“ nisu imali informacije o partizansko-komunističkim zločinima u Bleiburgu, već da je godinama kasnije saznao da se tamo dogodio „obračun s neprijateljskim snagama koje su se povlačile prema Sloveniji“. Priznaje da je Bleiburg tragedija hrvatskog naroda, ali odmah potom naglašava da je tamo „stradalo i nevinih, ali njih je bilo jako malo“.

Stari Udbaš zatim je pričao da je smijenjen s dužnosti načelnika u Ozni,  jer „nije bio dovoljno odlučan u čišćenju terena, tj. hvatanju odbjeglih ustaša koji su se skrivali kod jataka“. Veli da je vojna zapovijed bila: „Ako se zločinac sakrije u štalu, ti moraš zapaliti štalu da ga istjeraš van!“. On, jadan, to nije mogao činiti već je radije bio za metodu da se opkoli štala i čeka da „zločinac“ sam izađe!

E, moj Manoliću, kome pričaš bajke?

Zatim je navodio (da ti pamet stane) da je bio na raspolaganju hrvatskoj Udbi, a u listopadu 1946. zatekao ga je zadatak da iz zagrebačkog zatvora u Lepoglavu sprovede kardinala Stepinca.

Taj zadatak nije mogao biti povjeren običnom Udbašu, već samo takvom kakav je ovaj jadnik, koji je i ovu prigodu iskoristio da laže i samo laže kako je Stepinac imao status povlaštenog zatvorenika za kojeg nisu vrijedili pravilnici i zakoni tadašnje države o postupanjima sa zatvorenicima.

Zanimljivo je također da je stari Udbaš kazao da su ONI 90-tih preuzeli vlast te da je već tada i on bio za to da se zločinačka presuda Stepincu proglasi – nevažećom!

Dakle, umjesto da su tada ONI koji su preuzeli vlast 90-tih (kako kaže Manolić) sudili bivšim Udbašima, Udbaši su sudili i donosili  odluke i o (mrtvom) blaženom Stepincu!?

Manolić je pričao da je predložio bivšeg žalosnog predsjednika RH Stjepana Mesića za šefa jugoslavenskog Predsjedništva u Beogradu, jer se njemu u 70. godini nije sviđalo „putovati gore – dolje“ te da je ta tadašnja pozicija za Stipu značila  biti i „nasljednikom Tita!“, ili   dok je Mesić bio glavni u Beogradu, Manolić je bio predsjednik hrvatske Vlade u Zagrebu!

Bože, oprosti im, jer su znali što čine!

Ovaj nepopravljivi Udbaš branio je, zajedno i s nekim hrvatskim generalima, Perkovića i Mustača. Kazao je- naši su suci trebali to uporište braniti zastarom!

Zatim je navodio da nikoga imenom i prezimenom, kao Udbaš, nije dao ubiti, već da je jedino od njegova metka netko mogao poginuti u „razmjeni vatre“.

Pa, Udbaši nisu ni trebali (a jesu) ubijati Hrvate, oni su se dobrim dijelom ubijali i sami nakon njihova progona, kojeg neki, koji su još na životu,  osjećaju i danas.

Za još nerazjašnjenu smrt Ante Paradžika što mislite koga optužuje? Onog koji se ne može braniti – Gojka Šuška!

A kakvu Hrvatsku je želio i za kakvu se borio?  Prije svega onu koja će nastaviti put razvoja samoupravnog socijalizma!

Mogli bi tako nabrajati još štošta, (da nije smiješno, bilo bi žalosno), što je stari Udbaš, koji je na vrijeme preokrenuo kapu (kao većina četnika krajem II. svjetskog rata), izgovorio tijekom zadnjih godina, ali kad je on u pitanju nameće se ipak samo jedno:  

„Zalud“ ste pali hrvatski sokolovi, od Vukovara, Pakraca, pa do Dubrovnika, jer dok vas majke oplakuju razni manolići u toj i vašoj Hrvatskoj (svaka čast iznimkama) i dalje kolo vode!