Danas se obilježava tužna i ponosna obljetnica jedne od najtragičnijih zasjednih akcija tijekom Domovinskog rata. Na današnji dan 1991. godine, u podnevnim satima, na planinskoj komunikaciji između Velike i Radio relejnog centra Papuk TT-953, u precizno pripremljenoj zasjedi srpskih snaga poginulo je jedanaest hrvatskih branitelja, od kojih čak devetorica pripadnika požeške 123. brigade Hrvatske vojske. Njihova žrtva ostaje duboko upisana u povijest obrane Požeštine i Republike Hrvatske.

Svečanost je započela dolaskom maratonaca Atletskog kluba Požega koji su krenuli s Trga hrvatskih branitelja u Velikoj, maratonom dugim 12 kilometara došli odati počast mučki ubijenim iz zasjede 11 hrvatskih vitezova, simbolično, maratonci su u rukama nosi i 11 upaljenih lampiona koje su položili podno Spomen obilježja.

Svečanosti polaganja vijenaca, uz obitelji poginulih i nestalih, prisustvovali su izaslanici; Hrvatskom sabora, saborski zastupnik Josip Đakić, Ministarstva hrvatskih branitelja, državni tajnik u MHB Zlatan Bašić, Ministarstva obrane, umirovljeni general HV-a Željko Živanović, grada Požege na čelu s gradonačelnikom Borislavom Miličevićem, Grad Pleternica na čelu s gradonačelnicom Marijom Šarić, izaslanstvo UHDDR Požeško-slavonske, Udruge 123. brigade Požega, te braniteljske udruge s područja Požege i Požeško-slavonske županije.

Zapovijed za osvajanje strateškog vrha Papuka

Nakon zapovijedi Zapovjednika Operativne zone Osijek, generala Karla Gorinšeka, zapovjednik 123. brigade HV-a, pukovnik Miljenko Crnjac, krajem listopada 1991. dobiva nalog za zauzimanje strateški iznimno važnog Radio-relejnog centra TT-953. U osiguranje i izviđanje objekta upućen je izviđački vod pod zapovjedništvom Zlatka Jelića, koji nakon dvodnevnog boravka u srcu neprijateljskog objekta podnosi izvještaj: neprijatelj je položaj napustio u žurbi, ostavivši za sobom uništenu i oštećenu opremu.

Unatoč naizgled povoljnoj situaciji, Papuk je u narednim tjednima postao jedno od najopasnijih područja Zapadne Slavonije.

Zasjeda 2. prosinca – napad na hrvatsku kolonu

U podnevnim satima 2. prosinca 1991., srpske snage s okupiranog područja Slatinskog Drenovca postavile su zasjedu između današnjeg spomen obilježja i samog objekta RRC-a. Hrvatska kolona vozila, koja se kretala iz smjera Velike, našla se u smrtonosnoj unakrsnoj vatri.

U napadnutoj koloni nalazili su se:

U vozilu TAM 150 (logistika):

• Ivica Zlomislić
• Branko Peći
• Damir Pišmiš
• Tomo Perić

U vozilu Pinzgauer (zapovjedništvo i VP):

• Davor Dragić, djelatnik zapovjedništva 123. br.
• Vinko Tomašević, vojna policija
• Tomislav Pranjković, vojna policija

U drugom vozilu Pinzgauer (40. brigada veze – Samobor):

• Anđelko Tule
• Tomislav Vužić-Mohenski

Iz suprotnog smjera u vozilu Zastava GTL55:

• Tade Nikić, djelatnik zapovjedništva 123. br.
• Jozo Koutni, zamjenik zapovjednika 1. bojne

Nitko od njih nije preživio zasjedu.

Prvi prizori tragedije i akcija izvlačenja

Prvi na mjesto napada dolazi pripadnik 3. satnije, koji u šoku nailazi na prizore stradale subraće. Odmah obavještava Samostalni izviđački vod, a potom zapovjedništvo brigade u Požegi. Bez odgađanja u akciju izvlačenja kreću izvidničke desetine 1. bojne, Samostalni izviđački vod iz Velike te pripadnici Vojne policije.

Do večeri 2. prosinca u požešku bolnicu prevezeno je osam tijela, a preostala trojica dopremljena su sljedećeg dana. Prema službenoj kriminalističkoj obradi Policijske stanice Požega, utemeljenoj na patološkim pregledima, „na tijelima poginulih nema elemenata kaznenog djela ratnog zločina“.

Potresna komemoracija i zavjet koji je ispunjen

Dana 5. prosinca 1991., na Trgu Svetog Trojstva u Požegi, cijeli grad, suborci, obitelji i pripadnici 123. brigade posljednji su put ispratili svoje junake. Zapovjednik Miljenko Crnjac tada je izgovorio riječi koje su postale simbol požeške ratne povijesti:

„Vaša imena bit će trajno zapisana u 123. brigadi ZNG kao imena ljudi koji su vlastitom krvlju pisali stranice svijetle i ponosne hrvatske povijesti… Dok postoji i jedan živi hrvatski gardist, ova općina i njezini građani bit će slobodni.“

Obećanje je ispunjeno već za Božić 1991., kada je 123. brigada u sklopu operacije „Papuk ’91“ u potpunosti oslobodila svoju općinu te nastavila napredovati prema Pakracu sve do početka primirja 3. siječnja 1992.

Papuk – područje najvećih zasjeda u Zapadnoj Slavoniji

Od rujna do kraja prosinca 1991. godine, neprijateljske snage na Papuku i području Kusonja postavile su tri velike zasjede u kojima je poginulo ukupno 43 hrvatskih branitelja. Papuk je tako postao jedno od najkrvavijih ratišta Zapadne Slavonije, ali i simbol nepokolebljive hrabrosti hrvatskih gardista.

Na današnji dan, s ponosom, tugom i zahvalnošću, prisjećamo se jedanaestorice branitelja koji su svoje živote položili na oltar domovine. Njihova žrtva ostaje trajna obveza svih nas.

Hvala vam, heroji. Vaša žrtva nikada neće biti zaboravljena.