NAPAD NA VUKOVAR 14. 09. 1991.

Dana 14. rujna 1991. agresorska je JNA izvela jedan od najjačih napada na Borovo Naselje, tijekom bitke za Vukovar. Dosta njihovih tenkova i transportera, zajedno sa pješaštvom, je pokušalo probiti liniju obrane hrvatskih branitelja. Taj je napad velikosrpskog agresora i JNA trajao nekoliko dana, ali branitelji su ga uz velike napore uspjeli odbiti i učvrstiti crtu svoje obrane. JNA je ostala bez dosta svoje ratne tehnike i oklopa koji je bio onesposoboljen i uništen do temelja. Prema nekim informacijama toga je dana na Trpinjskoj cesti uništeno 48 oklopnjaka, dok je prema drugima njih 17 ili 18. Brojka je svakako bila velika. Toga se napada sjećaju branitelji Trpinjske ceste, heroji Vukovara:

''Međutim, došao je 14. rujna 1991., kada je bio jedan od najžešćih srpskih napada na Vukovar, a posebno na Borovo Naselje, odnosno Trpinjsku cestu. Napad je počeo u subotu 14. rujna u 14 sati i trajao nekoliko dana, do 16 sati sljedećeg utorka. Onda su se četnici povukli. Puno tenkova i transportera JNA tada je uništeno i oštećeno. Toga dana, 14. 9., uništeno je 48 oklopnjaka u jednom danu, poslijepodne. Devet od tih 48 je ostalo, nisu ih mogli izvući, a Jozo Šego, Drago Skoko, Goran Borić i ja smo ih išli zapaliti. Imali smo koktele u mjesnoj zajednici, time smo polili deke, zapalili i bacili u tenk. To je bio vatromet. Kupola ostane, a plamen izađe kroz kupolu kao atomska bomba jer granate eksplodiraju unutra. Sjećam se Nedžada Haznadara s HTV-a. On je, prilikom svoga izvješća, skakao oko stola po mjesnoj zajednici i razgovarao na telefon i kaže: ''Nitko ni za doček nove godine nije vidio vatromet kao što je ovdje na Trpinjskoj cesti.''

Ivo Kovačić

''Par dana prije srpskog napada 14. rujna bilo je zatišje. Doslovno se ništa nije događalo - ptičice pjevaju, milina. Kako je bilo mirno, ja sam se došao istuširati u našu kuću na Trpinjskoj. Ali kuća je već bila pogođena, nije bilo tople vode. Ostavim u kući pušku i kompletnu opremu, uzmem čistu odjeću i odem se okupati kod Šimića u Ličku. Ležim u kadi kad li počne „rokati“ na sve strane. Šimić je istrčao. Izlazim iz kade, MIG-ovi prelijeću, pitam što se događa. Kažu mi da su se Srbi probili sve do Slavonske, a meni puška ostala u kući na stolu. Međutim, moj stari je bio u kući, pokupio je pušku i opremu i sve mi donio. Toga su dana zauzeli i moju kuću. Došli su do mjesne zajednice. Već drugi dan, 15. rujna, mi smo sve izgubljene položaje vratili i držali ih do samog pada grada.
IZVOR-Memorijalni centar Domovinskog rata.