'Netko je počeo pjevati Oj Hrvatska mati. Imam osjećaj da su oni onda počeli bježati'

07.03.2020. 11:48:00

Župa Dubrovačka, nakon više odbijenih napada, pada nakon desanta kod Kupara. Nakon dva mjeseca i šest dana grčevite obrane malobrojnih i samo lakim naoružanjem opremljenih branitelja, neprijatelj 6. prosinca pokreće napad na tvrđavu Srđ. Tog dana, zahvaljujući odlučnosti 30-tak branitelja, isprovocirano je čudo i Srđ biva obranjen.

Bitka za Dubrovnik ulazi u posljednju fazu. Žilavu obranu neprijatelj postupno slama sa zapadne strane, okupiravši naselje Mokošica. Unatoč teškim borbama za Brgat, koji je branio neprijateljski prodor iz pravca Trebinje - Ivanica, branitelji su prisiljeni na povlačenje radi opasnosti od okruženja.

- U tom momentu oni su nastavili kružiti oko nas. Kada su došli na 200, 250 metara, ja sam rekao Arnoldu Nožiću... on je razvukao zolju i pokušali smo pucati na taj brod. Kada je on opalio zoljom ja sam se našao u moru - rekao je zastavnik Ivica Karačić i dodao da ne zna je li to bilo zbog detonacije zolje ili kontranapada neprijatelja. S punom ratnom opremom pao je u more, a neprijatelj ga nije mogao vidjeti jer je bila orkanska bura i veliki valovi. - Kada su došli blizu mene, ja sam zaronio i oni su prošli. Ja sam nastavio plivati od 1 ujutro do 7 sati - rekao je Karačić. - Dolaskom do hidroelektrane uzimamo kamion od Elektrojuga. Kidaju žice prespajamo struju i palimo kamion. To je jedan događaj za koji bi rekao da ima direktne veze s Bogom. Pali se kamion i mi uspijemo čovjeka izvlačiti u pravcu Dubrovnika - rekao je Edi Bajurin, samostalni policijski inspektor. Župa Dubrovačka, nakon više odbijenih napada, pada nakon desanta kod Kupara. Nakon dva mjeseca i šest dana grčevite obrane malobrojnih i samo lakim naoružanjem opremljenih branitelja, neprijatelj 6. prosinca pokreće napad na tvrđavu Srđ. Tog dana, zahvaljujući odlučnosti 30-tak branitelja, isprovocirano je čudo i Srđ biva obranjen. - S jednim prijateljem sam držao položaj do magistrale s gornjeg djela. Mrkla noć je bila i bilo je strašno granatiranje s njihove strane i granate su padale blizu nas. A mi, kako smo stajali iza jednog zida, noge su nam podrhtavale i skakale u zrak. Ja sam pucao od smijeha. Je li to od straha, ne znam što je bilo - rekao je Srećko Branko Stanković.
- Bili su iskopani neki 'rovići'... mali i sitni. Međutim, kako smo se god kretali s našim zapovjednikom... točno se vidjelo svakom od nas fijukanje metaka niti 2-3 centimetra iznad glave... mislim, to je stvarno bilo gadno - rekao je Stanković. Obranom Srđa, obranjen je i Dubrovnik, koji je tom prilikom teško stradao od artiljerijske paljbe po staroj jezgri. Pod snažnim međunarodnim pritiskom, daljnji napadi na Dubrovnik su zaustavljeni. U međuvremenu, koncentriravši veliku tehničku efektivu, pod jakom vatrom popušta obrana na pravcu Čepikuće - Pelješac. Ipak, ustrajnom obranom, neprijatelj je zaustavljen kod Zamasline, naselja ispred Stona. Zauzete pozicije nastavit će se grčevito braniti sve do travnja 1992. godine, jer primirje na ovom prostoru nikad nije uspostavljeno. - Netko od njih je počeo pjevati pjesmu Oj Hrvatska mati nemoj tugovati. Ja se i sada te pjesme sjećam, sjedio sam na jednom prozoru i mi smo počeli pjevati. Ja imam osjećaj da su oni onda počeli bježati - rekao je satnik Drago Jupek.

 

Izvor: Večernji.hr/Foto:fah

Izvorni autor: Večernji.hr

Autor: