Na Vrdima iznad Mostara jučer je obilježena 26. obljetnica stradanja hrvatskih branitelja u Domovinskome ratu.

Svetu misu za ove poginule hrvatske vitezove predvodio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije dr. fra Miljenko Šteko.

Da toga dana svetog Franje (4. listopada) 1993. godine hrabri sinovi našega naroda, pripadnici Hrvatskog vijeća obrane, nisu ovdje, na padinama Čabulje dali svoje živote, nas možda ne bi bilo na ovim mjestima gdje danas živimo. Sve bi bilo drugačije, kazao je između ostaloga fra Šteko.

Nakon svete mise uslijedilo je polaganje vijenaca i paljenje svijeća. Uz mještane, obitelji stradalih vitezova, predstavnike Hrvatskoga narodnoga sabora, Oružanih snaga BiH, vijence su položili i predstavnici vlasti sa svih razina te i Udruge proistekle iz Domovinskog rata Herceg – Bosne.

Žrtva koja je podnesena na Oltar Domovine govori o težini obrane koja je i na ovome dijelu bojišnice slomila i zaustavila zloglasnu operaciju takozvane Armije BiH “Neretva 93”.

Heroji iz Gruda, Širokog Brijega, Tomislavgrada, Konjica… položili su živote u jednoj od najvažnijih bitaka za Hercegovinu

Na blagdan svetog Franje i dan poslije na Vrdima se vodila odlučujuća bitka između Armije BiH potpomognute ratnicima s Bliskog Istoka i HVO-a, a kako fra Ante Marić zapisa u “Hrvatskom listu” davne 1993., vojska Armije razbila se kao mjehur sapunice na crti Hrvatskog vijeća obrane u zoni odgovornosti grudske brigade Viteza Ranka Bobana.

“Uz pet poginulih i nekoliko teže povrijeđenih branitelji su jednom zauvijek rekli da nikome ne daju da sanja svoje snove računajući s našim životima, našom zemljom, našom budućnošću…”, pisao je fra Ante Marić tih davnih godina.

Prisjetiti su se nazočni heroja iz brigade Vitez Ranko Boban koji su položili živote Damira Logare, Vice Paradžika, Gorana Spajića, Mire Spajića, Nediljka Barića, Gordana Milićevića i Davora Šimića.

Iz HVO-a Tomislavgrad Stjepan Šapine, iz HVO-a Široki Brijeg, Damira Anića iz HVO-a Konjic, Denisa Jozića i drugih velikana koji su obranili crtu koja je bila jedna od najvažnijih, ključ opstanka Hrvata na ovim prostorima.

Prebirati su se prisutni po sjećanjima, na Arapovom brdu pričali o herojstvima Mate Marića Maće i Damira Logare Dam Dama koji su tu položili svoje živote. Tih davnih godina, Matina kćer imala je tek tri mjeseca i njeno krštenje jedan od heroja Domovinskog rata nije dočekao. Kroničar događanja iz Domovinskog rata Mario Knezović u svom tekstu spominje se i heroja Stjepana Šapine.

Kada je poginuo imao je tek 19 godina, a netom prije nego što je došao na Vrda, upisao je fakultet. To je učinio još jedan heroj Goran Spajić, koji je poginuo na lokaciji Jedrinje – Mostar na Vrdima.

Godine 1990. upisao se na prehrambeno-tehnološki fakultet u Osijeku, kao jedan od najboljih, a ubrzo se uključio u obranu hrvatskih prostora. „Sada se nalazim u postrojbama HVO-a, borim se za slobodu Hrvatske republike Herceg Bosne“, napisao je Goran u obrazloženju kada se ispisivao s fakulteta.

Sjajan učenik, perspektivni gitarist, koliko je bio omiljen među suborcima govori činjenica da je Antiteroristička jedinica Širokobriješka kažnjenička bojna HVO-a svoj grudski ogranak nazvala po Goranu Spajiću, s njegovom slikom u grbu Herceg Bosne. (Večernji list/grude-online.info)