Obilježena 28. godišnjica zločina nad Hrvatima Miletića
24. travnja se navršilo 28 godina od stravičnog zločina nad Hrvatima u selu Miletići u općini Travnik.
Još 20. listopada 1992. u Travniku je mučki, kroz vjetrobransko staklo ubijen Ivica Stojak, zapovjednik travničkog HVO-a, 17. ožujka u Travniku ubijeni su, bez ikakvog povoda i razloga, pripadnici HVO-a, Ivo Jurić i Zoran Matošević, 6. travnja u stanu u gradu ubijen je pripadnik HVO-a Dario Meljančić, a 9. travnja u večernjim satima četrdesetak uglednih Hrvata Travnika je uhićeno i odvedeno u sabirni logor uspostavljen na srednjovjekovnoj gradskoj tvrđavi, gdje su zatočeni, ponižavani i maltretirani.
Nekoliko dana kasnije, 20, travnja, u sred dana, u svom stanu u centru grada, kroz zatvorena ulazna vrata, rafalnim pucnjevima, ubijena je Danica Gašo, a četiri dana kasnije, 24. travnja, počinjen je i prvi masovni zločin pripadnika A BiH nad Hrvatima s područja općine Travnik, u malom hrvatskom selu Miletići, smještenom na sjevero-zapadu travničke župe Brajkovići, u blizini velikog muslimanskog naselja Mehurići i još nekoliko manjih muslimaskih sela i zaseoka. A mještani Miletića, njih 62 iz 15 obitelji ni vojno niti u bilo kojem drugom smislu nisu mogli predstavljati nikakvu opasnost po postrojbe, po pojedine pripadnike A BiH ili muslimansko civilno stanovništvo.
Naime, tog 24. travnja u kasnim popodnevnim satima jedna postrojba A BiH ušla je u selo i na svirep način, bez razloga i povoda, ubijena su petorica civila, žitelja Miletića: Franjo, Stipo, Vlado i Tihomir Pavlović te Anto Petrović. Treba također naglasiti da su dvojica mučenih, masakriranih i ubijenih bili pripadnici vjerske sekte “Jehovini svjedoci”, a poznato je, pripadnici ove sekte groze se bilo kakvog nasilja, pogotovo oružja – Vlado i Tihomir Pavlović. Svi ostali mještani, muškarci i žene, djeca, odvedeni su i zatočeni u najbliži logor A BiH u obližnje Mehuriće, a kroz taj logor kasnije je prošlo još dvije stotine i više zarobljenih hrvatskih civila s područja općine Travnik.
Taj strašni zločin počinjen je bez ikakvog razloga kao i svi drugi zločini koji su se dogodili u vrijeme “mira i suradnje HVO-a i Armije BiH”, bio je tek nagovještaj puno težih i masovnijih zločina i stradanja Hrvata Travnika u narednim mjesecima 1993. i prva dva mjeseca 1994. godine. Jer, masovni napad na područje općine Travnik, na sve što je hrvatsko, počeo je 8. lipnja i u tom vremenu, uz strašna stradanja Hrvata u Travniku u listopadu 1944. od strane partizanske soldateske, dogodilo se i najveće stradanje hrvatskog stanovništva u njegovoj višestoljetnoj povijesti života na travničkom području.
