31. srpnja 1991. godine u mjestu Miranje Donje mučki i iz zasjede ubijen je Miro Barešić zajedno sa suborcima, Zdeslavom Turićem , Franom Bokanovićem i Milanom Pandžićem. U spomen na četiri hrvatska viteza i ove godine obilježena je obljetnica njihove pogibije.

Kod spomen područja na mjestu pogibije u Miranjama Donjim, počast poginulim vitezovima odali su rodbina poginulih branitelja i  brojni hrvatski domoljubi među kojima Ivica Arbanas prvi zapovjednik obrane grada Vukovara i predsjednik HVIDR-a Zadar, Josip Deur počasni član UHB RH, Kristijan Fereža dopredsjednik UHB RH i mnogi drugi predstavnici braniteljskih udruga i suborci poginulih hrvatskih vitezova.

Josip Deur i Ivica Arbanas poklonili su sliku supruzi pok. Mire Barešića koju je naslikao Damir Kukavica.

Prisjetimo se:

Prema službenoj verziji koja je tako zabilježena u mnogim hrvatskim medijima, grupa od 14 dobro opremljenih i naoružanih hrvatskih vojnika, okupila se u kući Tvrtka Pašalića u Vodicama i 30. srpnja 1991. krenula na benkovačko područje tada već pod okupacijom srpsko-crnogorske JNA i srpskog stanovništva, gdje su trebali odraditi par diverzija. No, već sutradan tj. upravo na današnji dan prije 27 godina, nadomak sela Miranje Donje upali su u zasjedu u kojoj je Barešić, kao vođa akcije ubijen, a u toj akciji smrtno su stradali i njegovi suborci Zdeslav Turić, Mile Pandžić i Frane Bokanović.

Zdeslav Turić imao je tada svega 22 godine, prvi je dragovoljac Domovinskog rata iz Zagreba uopće koji je položio svoj mladi život u obrani Republike Hrvatske, a pokopan je uz sve vojne počasti na zagrebačkom groblju Mirogoj, gdje se danas nalazi i grob Mira Barešića.

Miro Barešić rođen je Šibeniku 10. rujna 1950., hrvatski je emigrant i revolucionar, heroj Domovinskog rata. Šira javnost upoznala ga je nakon što je u travnju 1971. godine u Švedskoj izvršio atentat na jugoslavenskog veleposlanika Vladimira Rolovića – pripadnika zloglasne UDBA-e.

Prošavši svojevrsnu emigrantsku epopeju – služenje doživotne kazne, oslobađanje nakon otmice zrakoplova, utočište u Paragvaju, službovanje u Washingtonu, CIA-ina otmica i izručenje natrag u Švedsku, štrajk glađu gotovo do smrti te, naposljetku, protjerivanje – Barešić se početkom srpnja 1991. vratio u domovinu.

U prilogu je jedna od rijetkih snimki Mira Barešića iz 1985. godine…

Na tragu ideje nacionalne pomirbe, odmah se, bez ikakve zadrške ili zazora spram bivših komunista u novoj vlasti, priključio hrvatskim postrojbama, no poginuo je već u prvoj akciji 31. srpnja pokraj Miranja Donjih, u zaleđu zavičajnih Pakoštana, široj okolici Biograda na Moru. S njim su istoga dana poginuli i njegovi suborci: Zdeslav Turić, Frane Bokanović i Mile Pandžić.

S obzirom da okolnosti njegove smrti nisu bile adekvatno profesionalno istražene, kao i na činjenicu da su u to vrijeme ključne pozicije u sigurnosno-obavještajnom aparatu držali njegovi dojučerašnji neprijatelji (Josip Manolić, Zdravko Mustač, Josip Perković…), u znatnome dijelu javnosti prevladava mišljenje da Barešićeva pogibija nije bila slučajna. Kao takva, i dandanas je ostala jedna od nerazjašnjenih misterija Domovinskoga rata.