Kada je MORH u jeku Domovinskog rata aktivnim pripadnicima profesionalnih brigada ponudio primamljive ugovore, hrvatskim braniteljima iz tih redova je ono što im se takvim dokumentom jamči bilo i više nego privlačno. Dragovoljci iz Gromova, Tigrova i ostalih velikih brigada tada su masovno potpisivali te ugovore misleći kako je to minimum koji im država može dati, obzirom da su im životi bili svakodnevno na kocki.
U rasponu od 1991. do 1992. godine ugovore je potpisalo oko 40 000 pripadnika profesionalnih brigada, no ubrzo se ispostavilo kako su ovi branitelji izigrani jer su obećanja završila kao “mrtvo slovo na papiru” nakon što MORH nije ispunio svoje obveze i nakon što je postojeće ugovore, naprosto zamijenio drugim, piše Povijest.hr.
“Zeleni ugovori” hrvatskoj su javnosti nepoznanica, no u svijetu hrvatskih branitelja – itekako su poznati. Ugovori koji su početkom rata obećavali mnogo, a stoga su i masovno potpisivani, najprije su ispali sporni, a onda potpuno lažni. MORH se njima obvezao (člankom 6) svakom aktivnom pripadniku profesionalne brigade isplaćivati 3,5 prosječenih plaća u hrvatskom gospodarstvu. Izuzev toga, ugovorom je zajamčeno stambeno zbrinjavanje svakog potpisnika ugovora, i to pet godina nakon borbenih aktivnosti.
“Mi vojnici smo ga zvali ugovor smrti”
Ništa se od toga nije dogodilo… Bivši pripadnik Tigrova kao jedan od potpisnika “zelenog ugovora” i danas zbog ove, kako kaže, prevare – osjeća gorak okus u ustima.
Gruba procjena je, kaže, da je tako izigrano i prevareno oko 40 000 pripadnika gardijskih brigada: “Ako uzmemo da je gardist imao plaću od tadašnjih 2300 kn, a trebao je po ugovoru dobivati oko 9.560 kn mjesečno, onda je svaki gardist okraden za oko 75000 kn godišnje (bez kamata).”
Malo tko je dobio svoj primjerak u ruke
To ukupno, tvrdi, iznosi cca 3 milijarde kuna (bez kamata): “Da stvar bude bolja onemogućili su nam čak i tužbu jer su retroaktivno proglasili zastaru nad tim potraživanjima. Želim da svi znaju kako je riječ o bezočnoj pljački pripadnika gardijskih brigada kojima je u profesionalnom ugovoru zajamčeno da će država Hrvatska meni kao pripadniku 1. gardijske brigade Tigrovi dati plaću u visini od 3,5 prosjeka u privredi u RH, i da će mi kao pripadniku OS RH, 5 godina po prestanku borbenih djelovanja trajno riješiti stambeno pitanje. Lagali su i ja ću se s time jednom pomiriti, ali želim da se to zna.”
Više od 2.000 branitelja podnijelo je tužbu protiv države Hrvatske zbog nepoštivanja ugovora, a onda je uslijedio šok iz Strasbourga – tužbe su odbijene, a braniteljima su na naplatu počeli stizati sudski troškovi: “Ugovori su tražili svašta. Potpisati takav ugovor bilo je kao servirati svoj život na pladnju. Jedna stavka ugovora je bila ratovati gdje god Hrvatska bude imala svoje interese, dakle i van svojih granica. Ginuli smo, ranjavani, oboljeli, ali smo ispunili svoju ugovornu obvezu. Hrvatska nije”, zaključuje ogorčeno bivši pripadnik Tigrova.
*Tekst je nastao u okviru projekta ”Čuvanje sjećanja na žrtve Domovinskog rata” kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.