Na današnji dan 18. svibnja 1992. Hrvatska vojska je na Južnom bojištu započela operaciju deblokade Dubrovnika.

Od rane jeseni 1991. hrvatski grad Dubrovnik našao se u okruženju JNA, crnogorskih doborovoljaca i srpskih dobrovoljaca iz istočne Hercegovine. Grad je sustavno napadan i uništavan do primirja 1992. Cijela okolica Dubrovnika, kao i sva hrvatska mjesta južno od poluotoka Pelješca bila su okupirana i spaljena, a stanovništvo poubijano ili protjerano. Slika Dubrovnika i juga Hrvatske izgledala je stravično.

Nositelji operacije bili su 1. i 4. gardijska brigada, uz potporu topničke grupe i mornaričkog odreda Pelješac. Poslije im se, preuzimajući obrambene položaje, pridružila domicilna 163., odnosno dijelovi 145. i 156. brigade HV-a. Iako manje poznata, jer su slijedile mnogo veće operacije, Spaljena zemlja bila je iznimno teška i u njoj su obje profesionalne brigade pretrpjele velike gubitke.

Nekoliko tenkova 1. brigade ušlo je 30. svibnja u Dubrovnik, čime je probijena blokada grada, a oslobađanje zaleđa nastavilo se do kraja lipnja. Uspješnom akcijom Spaljena zemlja stečeni su uvjeti za nove operacije kojima je u listopadu 1992. napokon oslobođen hrvatski jug.

Za vrijeme napada i okupacije dubrovačkog područja, s kojeg je izbjeglo i prognano više od 33 tisuća ljudi, poginula su 184 branitelja i 92 civila, a ranjeno je više od 1500 ljudi. U koncentracijskim logorima u Bileći u BiH te u Morinju u Crnoj Gori bile su zatočene 423 osobe. Neprijatelj je od Stona do Konavala do temelja spalio 2127 kuća, pa je bez krova nad glavom ostalo gotovo 7800 građana. Zapaljen je i zaštićeni, pola stoljeća star Arboretum u Trstenom, a okupirano područje potpuno je opljačkano.