Ovo je možda i najveća tajna Domovinskog rata: Šokantni detalji o smrti ‘hrvatskog Gandhija’

Oslobođenjem Bučja prije trideset i tri godine završena je vojno-redarstvena akcija “Papuk 91” u kojoj su sudjelovali branitelji požeške 123. brigade, 127. virovitičke brigade i 136. slatinske brigade. Riječ je o prvoj oslobodilačkoj akciji u Domovinskom ratu u kojoj je vraćeno 1230 četvornih kilometara.

Ovom operacijom kojom je oslobođen veliki dio Slavonije, hrvatske su snage konačno su probile bedem od Virovitice i na kraju oslobodile zloglasno uporište u Bučju, što je bio veliki poduhvat i znatan pomak, osobito za Pakrac i Lipik u kojima se od tog trenutka mogao uspostaviti normalan život, piše Povijest.hr.

Operacija Papuk 91. Uz Otkos 10 i Orkan 91, donijela je sigurnost zapadnoj Slavoniji čiji su stanovnici mjesecima prije živjeli u potpunoj agoniji. Osobito za branitelje i civile zatočene u logoru Bučje u kojem je ubijeno 26 zarobljenika, a mnogima je i sudbina i danas nepoznata. Jedan od onih koji nikada nije pronađen je dr. Ivan Šreter, liječnika rođenog u Pakracu a ubijenog tko zna kada i tko zna gdje. Ovaj liječnik koji je zbog svog miroljubivog i pomirljivog pristupa spram agresora prozvan “hrvatskim Gandhijem”, otet je 18. kolovoza 1991. godine, a posljednji je put viđen 29. kolovoza iste godine.

Posljednji je vidio živog Šretera

“Bio je jezivo pretučen. Imao je prijelom lijeve podlaktice, lijeve lopatice i bio je sav plav. Nije bilo komadića kože na tijelu koja nije bila plava. Posljednji put sam ga vidio živog 29.kolovoza 1991. Sjećam se 6. 10 1991. mi je rečeno: Dr. Šreter je ubijen, a tebe ćemo pustiti kad budemo htjeli”, izjavio je u dokumentarnom filmu “Časnik mirotvorac” također tada zarobljen i mučen dr. Vladimir Solar, bivši ravnatelj bolnice Pakrac.

Naime, Ivan Šreter se nakon izbijanja velikosrpske pobune kao član HDZ-a i predsjednik regionalnog kriznog štaba za zapadnu Slavoniju istaknuo načinom pružanja otpora velikosrpskoj agresiji koji je uključivao pozive pobunjenim Srbima na mir i prestanak terora. U to vrijeme, Šreter je bio ravnatelj bolnice u Lipiku, a svaki atom svoje energije utrošio je u smirivanje strasti i rješavanja političke napetosti mirnim, ljudskim pristupom.

Unatoč njegovim pokušajima da se nasilje u tom području ne zahukta i činjenici da je Srbe nazivao “braćom”, dr. Šretera su na barikadama u selu Kukunjevac presreli četnici. Nakon što su ga zarobili, odveli su ga u jednu kuću pokraj logora Bučje gdje je bio mučen na najbrutalnije načine. Kako je i gdje okončao – i danas je svojevrstan misterij.

Intrigantni detalji knjige Slavka Degoricije

Šreterovu sudbinu u svojoj knjizi “Nije bilo uzalud” pokušao je rasvijetliti Slavko Degoricija koji je u ovom štivu iznio teške optužbe protiv Milorada Pupovca koji je, tvrdi autor, bio posrednik u razmjeni zarobljenika i koji je tražio oslobađanje dvojice srpskih liječnika, a zauzvrat nudio oslobađanje dr. Šretera.

Slavko Degoricija opisao je kako je sa Đurom Brodarcem odmah ispunio svoj dio dogovora, te pustio privedene srpske liječnike koji su bili uhićeni zbog punih torbi lijekova koje su nosili pobunjenim Srbima. Bio je, otkriva u knjizi, zadovoljan jer sve ide po planu, a onda je, tvrdi, pričekao da Pupovac odradi svoj dio dogovora. Međutim, Hrvatska je strana svoje odradila i pustila srpske liječnike, ali neprijateljska nije. Dr. Ivan Šretar je ubijen.

Za njegovu sudbinu je, prisjetio se, doznao od UNPROFOR-a koji je potvrdio da je Šreter mrtav već više od mjesec dana, te da je netočno kako su ga Srbi zarobili jer su trebali liječnika. Od prvoga dana su ga, tvrdi Degoricija, toliko premlaćivali da su mu polomili obje ruke, što odgovara opisu dr. Vladimira Solara koji je u brojnim ozljedama vidio i prijelom lijeve podlaktice.

*Tekst je nastao u okviru projekta ”Čuvanje sjećanja na žrtve Domovinskog rata” kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.