Podugačka je lista hrvatskih branitelja i dragovoljaca Domovinskog rata koji svojim uspjesima u privatnom, političkom ili poslovnom svijetu, ruše predrasude o “razvojačenim, neobrazovanim ljudima koji lažne mirovine ostavljaju na poker aparatima”.

Brojni su oni koji se nisu prepustili mirnodopskoj letargiji, već su taj period iskoristili za poslovni napredak i obrazovanje, otvaranje različitih tvrtki, te upošljavanjem i ekonomskim zbrinjavanjem do tada nezaposlenih Hrvata. Ipak, ne kotiraju svi u javnosti tako dobro. Postoje sudionici Domovinskog rata koje se zbog njihova ratnog puta najozbiljnije može nazvati herojima, a koji u javnosti (među ostalim i braniteljskom populacijom) uživaju posebno poštivanje.

Medved. Tomo Medved.

Iako ovaj uvod po svemu upućuje na generala Antu Gotovinu (mada su opisu odgovarajući i Mladen Markač, Josip Klemmm…), po svom značaju, važnosti i respektu koji izaziva, posebno se izdvaja ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved koji je svoj status dodatno učvrstio na posljednjem Saboru HDZ-a kada je potvrđena njegova funkcija zamjenika predsjednika HDZ-a. No, Medved nije samo to. Uz gotovo čelno mjesto u HDZ-u, kao i mjesto ministra hrvatskih branitelja, Medved je potpredsjednik Vlade RH i predsjednik Stožera za sanaciju posljedica potresa na Banovini.

Od prosvjeda na Savskoj do političkog vrha

Malo tko je 2014. godine gledajući Tomu Medveda među prosvjednicima koji su se preko 500 dana u borbi za prava ratnih invalida okupljali ispred Ministarstva branitelja, mogao pretpostaviti da će jednoga dana upravo on naslijediti ministarsku fotelju dotadašnjeg ministra Predraga (Freda) Matića. Samozatajni branitelj-prosvjednik s visokom naobrazbom (završio je zapovjedno-stožernu školu “Blago Zadro”, ratnu školu Ban Josip Jelačić, smjer Strateško i operativno planiranje, te Visoku poslovnu školu s pravom javnosti “Adam Krčelić”) ipak se kao trostruko ranjavani heroj Domovinskog rata s punih pet godina u ratnom putu pokazao kao najbolji izbor za brzinsku smjenu Mije Crnoje što je, pokazat će se, biti vrlo ispravna odluka.

Medved, kao bivši pripadnik Tigrova, ulaskom u politiku otvorio je novu frontu na kojoj je valjalo pokazati hrabrost, ali i mudrost. Iako većinu svojih zadaća unutar svog resora, stranke i same Vlade obavlja vrlo korektno, (pri čemu uspijeva biti nazočan na svim obljetnicama iz Domovinskog rata) nije izbjegao oštricu određenog dijela braniteljske populacije koja ga već neko vrijeme “ima na zubu”. Obzirom da je veli broj hrvatskih branitelja iskazao javno razočaranje HDZ-om u koji se kleo sve dok nije došlo do partnerske koalicije sa SDSS-om i omraženim im Miloradom Pupovcem, na Medvedu je ostalo da unatoč ovom nespretnom partnerstvu – sačuva tekovinu onoga za što se borio i da ne pristaje na uvjete koje bi ga, kao prvog čovjeka hrvatskih branitelja, potpuno deplasirale. Zanimljiva je Medvedova uspješnost balansiranja HDZ-om i braniteljima koji su u velikom broju ovoj stranci iskazali nepovjerenje. Jedna od težih zadaća bila je vrlo iscrpljujuće, višekratno objašnjavanje suborcima zašto je Zakon o civilnim stradalnicima Domovinskog rata dobra i potrebna stvar, jer je riječ o zakonu na kojem je najviše radio, a koji je među braniteljima izazvao najviše žuči.

Koja li je tajna Tome Medveda, koja li je tajna?

No, čini se kako teške riječi optužbe koje su se mogle čuti iz opozicijskih klupa u Saboru o tome kako zakon otvara mogućnost dojučerašnjim neprijateljima da se njime okoriste, nisu urodile plodom. Zakon je na snazi, a komentari radikalne desnice su potpuno utihnuli. Bila je to još jedna pobjeda Tome Medveda, a iza nje je uslijedila potvrda o njegovu statusu na Saboru HDZ-a iz čega je razvidno da hrvatski premijer i predsjednik stranke Andrej Plenković u njega polaže sve nade. Kako je Tomo Medved uspio biti respektabilan političar kojeg istodobno cijeni braniteljska populacija i Andrej Plenković kojeg ne mogu smisliti – to samo on zna.