Piše: Mladen Pavković/Tjedno.hr

Približavaju se još jedni izbori – lokalni.

Čini se da nikada nisu bili „mirniji“. Najveća borba vodi se za mjesto gradonačelnika Grada Zagreba, pa su sve oči uprte u ovaj grad, odnosno pitanje: tko će  zamijeniti Milana Bandića.

Da nema oštrih polemika između predsjednika države i predsjednika Vlade i Sabora (svatko se od njih bori za svoje pozicije) malo bi tko uopće imao pojima da se nešto važno događa u Hrvatskoj.

Vječna imena

Nu, kod nas je puno važnije i od izbora – pozdrav „Za dom spremni“. Ekstremna ljevica, potpomognuta većinom medija, neprestano brka (namjerno) ovaj pozdrav pripadnika HOS-a iz hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, s pozdravom iz NDH.

To je poglavito za one koji nisu sudjelovali u stvaranju hrvatske države najveći problem, dok je i dalje OK pozdrav „Smrt fašizmu-sloboda narodu“!

Međutim, i ovi izbori proći će kao voda ispod Savskog mosta.

Većina onih koji su bili prvi kad je trebalo, koji su za Hrvatsku bili spremni i poginuti, izgubili su se, nema ih, ponašaju se kao da se izbori njih ne tiču.

Pitanje je i koliko će se njih i članova njihovih obitelji uopće pojaviti i na glasovanju.

Na aktualnim listama za župane, gradonačelnike, gradske i ine vijećnike mahom pronalazimo već dobro poznata imena, od kojih su neki (ili njihovi roditelji) i više nego „značili“ u vrijeme komunizma ili koji su bili među glavnima u bivšem SUP-u ili zloglasnoj Udbi (svaka čast iznimkama).

U Varaždinu recimo jedan Čačić ili Čehok već sada u anketama imaju više glasova nego svi ostali kandidati za dužnosti župana ili gradonačelnika u njihovoj sredini.

U Splitu je slična situacija s vječnim Kerumom. Neki dan, pišu mediji, došao je na predstavljanje programa s Rolexom na ruci, a navodno je dužan oko 1,5 milijardi kuna!?

I on se hoće (kad vidi da se može) pritajiti u politici, da eventualno ne završi u zatvoru.

Na listama, istina, nalazimo i imena nekih časnih i poštenih hrvatskih branitelja, čak i Junake Domovinskoga rata. Protiv njih, da ti pamet stane, čak se javljaju, protive, i neki njihovi suborci, pa će opet kao i prigodom prošlih glasovanja ti i takvi dobiti manje glasova nego što imaju „članova obitelji“. Jadno i žalosno.

Glas generala

U svezi izbora ne čuje se glas ni hrvatskih generala, osobito onih koje je počeo primati i predsjednik države, koji je trenutačno najglasnija oporba.

Inače, oporba se u Hrvatskoj svela tek na nekoliko imena, ili bolje rečeno nestala je kao trava u pustinji. Tu i tamo postoje i neke tv emisije u kojima voditelji i „uvaženi“ gosti (manje-više jedni te isti) glume oporbu, a u biti bolje im je nego ikad.

Zašto se slabo ili nikako ne čuje glas majki i očeva koji su u vrijeme velikosrpske agresije ostali bez svojih najmilijih?

Čini se da je sve više ljudi pljunulo na ono za što su se borili (i izborili).

Mnoge je ova i ovakva politika otjerala sa svjetla pozornice, pa čuvaju svoje mizerije koje su dobili nakon rata, a i dalje ne vide da se u ovoj i ovakvoj Hrvatskoj sve rasprodaje, da više gotovo i ništa nije naše, od nafte, banaka, hotela, trgovačkih lanaca, pa i športskih klubova kakav je bio KK „Cibona“.

Lopovi i kriminalci, koji imaju novaca, uz pomoć korumpiranih, sklanjaju se u susjednu državu, i pjevaju „nama nitko ništa ne može“, a ljudima je već i to postalo normalno, dok s druge pak strane hrvatska država proganja svoje branitelje, čak i da plaćaju naknadu onima protiv koje smo se borili.

Dakle, kad prođu i ovi izbori, sve će biti  „ko i lani“.

A vi, koji ste stvarali državu, koji se niste bojali ni tenkova i granata, tada ćete poput miševa izaći iz svojih brloga i (opet) pljuvati sve i svakoga, jer se vas ne poštuje i ne cijeni.

Tada nam  ne će biti druge nego se, ponovno, sjetiti one – prošla baba s kolačima! T

Piše: Mladen Pavković/Tjedno.hr