PAVKOVIĆ: SLAVE SE VOJNI BJEGUNCI, RATNI PROFITERI I IZDAJICE

Piše: Mladen Pavković/Tjedno.hr

Ove godine diljem Hrvatske obilježavaju se 30.-te obljetnice od početak hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, odnosno stvaranja slobodne, samostalne i neovisne države.

Na skupovima pretežno riječ i dalje imaju političari, poglavito oni koji nisu sudjelovali u Domovinskome ratu. (Svaka čast iznimkama.) Branitelji su pozvani „pljeskati“ i „diviti“ se govornicima, da se vidi koliko ih cijene.

Međutim, malo se tko u svojim manje-više pripremljenim govorima osvrće  i izravno kaže protiv koga smo se borili? Srbija, kao agresor,  gotovo se i ne  spominje, Crna Gora se preskače, a balkanskog krvnika Slobodana Miloševića svi su već zaboravili. Pored toga, ni na jednom ovakvom skupu ne možete čuti (svaka čast iznimkama) da smo se borili i protiv domaćih izdajica i dezertera.

Ratne profitere također se izostavlja.

Vojni bjegunci

Mediji tim obljetnicama posvećuju skromni prostor, a razgovore ili intervjue s onima koji su prošli sva ratišta i imali sreću što su ostali živi – nema.

Kad ste recimo zadnji put čitali ili gledali nešto o Škabrnji i njihovim ratnim Junacima?

I dalje se prostor  posvećuje dezerterima. Izvjesni Đorđe Matić u jednom dnevnom listu (26.9. 2021.) na dvije stranice (!) predstavljen je kao pisac (?) te uz ostalo ističe:- „Nisam htio sudjelovati u tom prljavom ratu. Htio sam živjeti. I bojao sam se za svoj mladi život. Boro Radaković  to odlično piše – ja nisam bojovnik, ja se bojim. Ja sam bio vojni bjegunac! I bilo nas je mnogo. Sretao sam ih, nas, u cijeloj Europi, Hrvate, Srbe…, ali ovdje je to, kako sam rekao, najveći tabu“ – naglasio je notorni Matić, koji sad kao vojni dezerter, kako se iskreno nazvao, piše i knjigu o raspadu Jugoslavije!?

Dakle, biti vojni bjegunac, dezerter, pa i izdajica i ratni profiter već danas, 30 godina nakon velikosrpske agresije, mnogima služi na čast i slavu. Nitko ih ne proziva, nitko ih ne dira, a oni se s time još i hvale i ponose!

Možete li zamisliti da je netko nakon 1945.-te, kao Matić, izjavio- ja sam vojni bjegunac!?

Čavli u glavi

Pa, što ni 15 tisuća pobijenih Hrvata i Hrvatica u Domovinskome ratu nije pobjeglo, što nisu pobjegli sinovi Kate Šoljić, Eve Šegarić ili oni nevini Hrvati kojima su srpski agresori u Voćinu zabijali čavle u glavu, ili oni koji su u Lovasu morali bježati minskim poljima?

Što nije, na kraju krajeva, pobjeglo više od 400 hrvatske djece, čiji je spomenik u Slavonskom Brodu?

Možda bi i danas kao Matić i oni bili pozvani na neki intervju i slikanje? T