Na društvenim mrežama, ali i u nekim medijima, širi se laž da o tome u kakvim su odnosima bili Franjo Tuđman i Josip Perković. Još 2014. godine sam u Večernjem listu objavio članak u kojemu sam dokazao da Josip Perković laže, a kojeg donosi Teleskop. U nastavku prenosimo članak u cijelosti.

Josip Perković obmanuo je hrvatsku javnost kada je nedavno u velikom intervjuu u Večernjem listu ustvrdio da je poznavao Franju Tuđmana još od 1986. godine te da mu je sredio da dobije putovnicu. Perković je upoznao prvog hrvatskog predsjednika nekoliko godina kasnije, tek kada je Franjo Tuđman pobijedio na prvim demokratskim izborima i postao šef države. Dokaz za to otkriće, koje ozbiljno dovodi u pitanje kredibilitet bivšeg šefa Udbe, riječi su samog Josipa Perkovića koji je to ustvrdio u jedinom intervjuu koji je dao prije nedavnog istupa u Večernjem listu.

U velikom razgovoru koji je objavljen u Vjesniku 6. i 7. studenoga 1998. godine novinarka Aleksa Crnjaković ga je pitala je li ranije (prije demokratskih promjena, nap. a.) poznavao Tuđmana, a Perković je nedvosmisleno odgovorio niječno.

Kako su se upoznali

“Ne. Upoznali smo se 1990., nakon što je postao predsjednik države”, rekao je Perković i odmah počeo s hvalospjevima Franji Tuđmanu.

“Izuzetna je ličnost. Mnogo sam naučio kroz kontakte koje sam s njim imao s obzirom na prirodu mog posla. Fascinirale su me neke njegove prosudbe. Sjećam se, jednom kasno noću, početkom prosinca 1991. godine, bili smo kod njega ministar Šušak i ja. Upravo su stigle informacije o žestokim borbama i teškom stanju na cijeloj bojišnici, što ga je pogađalo. Šutio je nekoliko trenutaka uz stisnutu šaku i potom rekao: “E, imat ćemo državu!” i počeo nam pričati tko će nas i kada, prema njegovim prosudbama, priznati. Sve se pokazalo točnim. A onoga je trenutka sve izgledalo nemogućim. Da, predsjednik se korektno odnosio prema meni i mislim da o meni nema loše mišljenje, iako sam svjestan da mu je nebrojeno puta bilo neugodno slušati priče i zahtjeve da me ukloni”, zaključio je Perković.

U to je vrijeme Franjo Tuđman bio živ, a Perković nije bio pod pritiskom njemačkog pravosuđa pa nije imao razloga frizirati činjenice.

Petnaest godina kasnije Tuđman je povijesna osoba, a Perković pred izručenjem Njemačkoj. Sada prikazuje svoj odnos s Tuđmanom sasvim drukčije. Ispada da su se konspirativno sastajali, zajedno sanjali o neovisnoj Hrvatskoj te da je Perković ušao u Udbu samo zato da bi jednog dana mogao sudjelovati u stvaranju hrvatske države. “Njega sam (Tuđmana, nap. a.) upoznao slučajno, u prvi mah nisam ga ni prepoznao dok mi se nije predstavio. Jedan moj dobar znanac komunicirao je s Tuđmanom. Pa je tako počela i komunikacija između mene i Tuđmana”, tvrdi Perković u nedavnom intervjuu Večernjem listu te potanko i maštovito opisuje tajnovite sastanke koji se, sudeći prema njegovim riječima prije 15 godina, nikada nisu dogodili.

Priča o putovnici

“Nakon objave Memoranduma 1986. bili smo vrlo oprezni, pa sam molio Tuđmana da nigdje slučajno ne upotrijebi moje ime, da me ne spominje, nema o tome priče ni kod kuće ni preko telefona. I to je prihvatio pa smo nastavili komunicirati”. Perković time zapravo sebe želi prikazati kao velikog hrvatskog domoljuba i vizionara. Još k tomu je dominantna osoba, pravi James Bond kojega Tuđman bespogovorno sluša. “Služba (Udba, nap. a.) je 1987. godine predložila da se srede nejednaki kriteriji za oduzimanje putovnica. Osobno, nikada nisam nikome bio oduzeo putovnicu, niti ćete naći dokument u kojemu bih predlagao da se to nekomu učini. Kako sam bio već pomoćnik ministra, dobili smo suglasnost da damo putovnice osobama koje to zatraže.

Dakle, ne da ih mi obavještavamo o tome, nego kada sljedeći put to zatraže, da dobiju dokumente i da ih se više ne odbija. Iduće jutro pozvao sam svog prijatelja preko kojega sam bio počeo komunicirati s Tuđmanom i rekao mu da pozove Tuđmana na kavu i da mu poruči da podnese zahtjev za putovnicu i da će je dobiti. Nazvao sam upravni odjel policije i rekao da će doći Tuđman te im naložio da ne rade nikakve informativne razgovore, nego da mu daju dokument bez ikakve zadrške i mudrijanja”, tvrdio je nedavno Perković u intervjuu VL-u.

U jedina dva intervjua koja je dao u životu iznio je kontradiktorne tvrdnje o ključnim događajima i osobama koji ga poprilično diskreditiraju kao pouzdanog svjedoka.