Petar Kačić, “Srednji bojler” – zapovjednik koji je do posljednjeg daha branio svoj položaj

PETRE KAČIĆU, Vukovarski HEROJU i Zapovjedniče, počivaj u miru u Božjem zagrljaju. NIKADA NEĆEŠ BITI ZABORAVLJEN.

Na današnji dan (02. listopada 1991.) poginuo je Zapovjednik Sajmišta i Vukovarski Heroj - Petar Kačić. Rođen je 16. listopada 1947. godine u Splitu. Obitelj se ubrzo nakon Petrovog rođenja s Brača seli u Slavoniju, u Vukovar, točnije Borovo naselje

Nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja, Petar se nakratko zapošljava u Tvornici gume i obuće Borovo, ubrzo se ženi i 1969. godine rađa mu se sin Mario. Petar ubrzo odlazi u Njemačku i tamo ostaje nešto više od dvije godine. Nakon povratka iz Njemačke ponovo se zapošljava u tadašnjem Kombinatu Borovo, pogon Gumara, gdje ostaje uposlen do početka ratnih djelovanja.

Godine 1973. godine Petar Kačić oženio se Irenom rođenom Kalman, koja mu iste godine, upravo 18. studenoga rađa kćer Sandru, a nepune dvije godine kasnije, 23. kolovoza 1975. i blizance, kćer Silviju i sina Igora.

Ratni nadimak po kojemu mnogi prepoznaju Petra Kačića bio je ''Srednji bojler''. Ipak, za one koji to ne znaju, a pitaju se zašto baš takav nadimak, treba pojasniti kako su, šaleći se na vlastiti račun, u vremenu kada se tek organizirala obrana Sajmišta, prvi zapovjednik Sajmišta Damjan Samardžić i njegov zamjenik Zlatko Šutković, zbog vlastitih stomaka, tako sebe nazvali, odnosno ''Veliki bojler'' i ''Mali bojler''. Preuzimajući zapovjedništvo na tome dijelu bojišnice, 15. lipnja 1991. godine, nakon što su Damjan Samardžić i Zlatko Šutković prešli u Zbor narodne garde na Opatovcu, a u njihovu čast, Petar Kačić uzima nadimak ''Srednji bojler'', a njegov zamjenik, Miroslav Sučić – ''Bojlerčić''.

28. rujna Petar Kačić ranjen je u ruku. Nakon što mu je u vukovarskoj bolnici sanirana prostrijelna rana, Petar Kačić nije želio ostati u bolnici pa je upućen na oporavak u sklonište na Olajnici gdje mu je od sredine rujna boravila obitelj. 2. listopada 1991. godine Petra su posjetili suborci s položaja i donijeli su mu motorolu koju je prethodni dan od njih zatražio. Petar, dok je razgovarao sa suborcima, preko motorole čuo kako je na njihov položaj započeo težak napad prvo minobacačima, a potom pješaštvom i tenkovima. Petar je odmah otišao sa suborcima na liniju smatrajući kako je njegova prisutnost neophodna upravo tamo gdje je i mjesto zapovjednika.

Petra je pred kraj bitke, preko grudi, presjekao rafal. Njegovi suborci su ga odvezli u vukovarsku bolnicu, doktor Njavro ga je pokušao operirati, ali bilo je prekasno. Kada je obitelj stigla u bolnicu, tijelo Petra Kačića već je bilo odnešeno u zgradu Lučke kapetanije preko puta bolnice, gdje su privremeno odnošena tijela poginulih branitelja i civila. Tamo su mu suborci napravili sanduk i na njemu napisali ime. Tijelo Petra Kačića odneseno je na tzv. Bolničko groblje (neki ga nazivaju i ''Švapsko'') te tamo sahranjeno, da bi tijekom okupacije bilo premješteno na Novo groblje Dubrava, gdje je nakon mirne reintegracije ekshumirano. Nakon identifikacije početkom lipnja 1998. godine, posmrtni ostaci Petra Kačića, prvog poginulog zapovjednika sa Sajmišta, 17. lipnja 1998. godine sahranjeni su na riječkom centralnom groblju Drenova, u istom grobu uz sina Igora, sahranjenog 26. veljače 1997. godine, identificiranog poslije ekshumacije na Ovčari. Petar Kačić, zapovjednik, suprug, otac i brat, kada je poginuo imao je četrdeset i tri godine.