Današnji dan, 18. prosinca 1991. godine, jedan je od najtužnijih dana u višestoljetnoj povijesti Slatine.

U centru tog slavonskog grada održan je završni ispit za 43 žrtve slijepih akcija neprijatelja koji su se ispred hrvatske vojske povukli u Voćin i okolinu. Sahranu je služio kardinal Franjo Kuharić, a prisustvovalo je više stotina. Darko Božičković iz Voćine, koji je izgubio stricu u holokaustu, opisao je potresnu scenu: 

"Preživjeli rođaci plakali su i padali u nesvijest pred lijesovima svojih najmilijih. Nezapamćeni jauci odjekivali su gradom. Pokapali djecu, muževe, roditelje, braću i sestre. Imam ih mnogo u Rijeci i Zagrebu. Dolazila je i rodbina, stric je imao puno braće i sestara, svi su došli. Nisam mogao biti s njima, bilo mi je teško. Stajao sam na balkonu zgrade stožera, gledao te strašne scene, Možemo sami razmišljati. Znam i Humljanske žrtve i rodbinu. Na to Trenutak mi se misli vrte.. Opaki , živjeli smo zajedno tolike godine, dijelili i dobro i slabo, zajedno išli u školu, družili se, neki se i vjenčali, a onda su nas Stvarno ubili. Nikada im više neću vjerovati, tako ja odgajam svoju djecu." Fotoreporter Zoran Filipović dokumentirao je događaj potresnim fotografijama, ali i u svom ratnom dnevniku:

Neindetificirano mrtvo tijelo

Danas je u Podravskoj Slatini održan posljednji ispraćaj ubijenih u Voćinu. Četrdeset i tri tabuta ležala su na uzvišenju ispred općinske zgrade u središtu grada. U svakom lijesu leži osoba. Na svakom lijesu je zastava. Hrvatska. Ispred svakog lijesa stavlja se križ i vijenac. Svi vijenci imaju trobojnu traku. Crvena. bijela. plava. Na vrpcama i vijencima nije bilo ništa napisano. Piše na križu. Na lijesu nije bilo ništa napisano. Samo broj. ljubimac. Devet. Dvadeset četiri... četrdeset tri. Četrdeset tri broja, od jedan do četrdeset tri. Četrdeset i tri vijenca. Četrdeset i tri križa. Na križu je ispisana godina rođenja. Ime. Godina smrti. Ima ih četrdeset i dvoje. Ne postoji takva stvar. Na njemu je bio ispisan samo broj trinaest. Umjesto godine rođenja, ne njegovo ime. Samo ih je 13 na tom križu i on zamjenjuje sve ostalo. Uspjeli su identificirati sve žrtve, osim jednog. 

Ispod njegovog rednog trinaestog glasi:

"Neidentificirano tijelo. Pronađeno blizu crkve. Spaljeno. S lisicama na rukama."

Održao govor. Počasna straža Hrvatske vojske ispaljuje plotune u zrak. Svirala je limena glazba. Lijes je utovaren na kamion. Počinje parada kroz grad. Prošećite centrom prema groblju. Promet je zaustavljen. Povorka je prošla. Prolaznici su se zaustavljali. Na groblju su iskopani veliki grobovi. Parada je stigla. Počela je kiša. To je blato. Ljudi plaču. Lijes je spušten u zemlju. Zapamti, čovječe, ti si prah i postat ćeš prah. Misno slavlje predvodi kardinal Franjo Kuharić. U zemlju su spuštena četrdeset i tri tabuta. Na tlu gore još uvijek stoji križ. Rođaci i prijatelji ostali su gore. Malo po malo, komponente su se odvojile. Kiša nije prestajala. "

IZVOR:  Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat.hr