Vučićevo čitanje "pisma dječaka" razotkriveno kao laž: Kamere uhvatile novu manipulaciju srpskog predsjednika

Na subotnjem skupu "Ne damo Srbiju" održanom u Beogradu, srpski predsjednik Aleksandar Vučić ponovno je pokazao zašto je nepovjerenje prema njegovim istupima sve veće, čak i među građanima Srbije. Iako je skup zamišljen kao demonstracija snage, u stvarnosti se pokazao kao slab odjek pokušaja konsolidacije podrške – a središnji trenutak pretvorio se u pravu malu aferu.

Vučić je pred kamerama čitao pisma podrške za koja tvrdi da su mu ih poslali građani. Posebno je istaknuo pismo osmogodišnjeg dječaka Pavla Jovića koje je, kako je rekao, "naročito dirnulo njegovo srce". No, javnost je svjedočila još jednom Vučićevom manevru manipulacije koji je razotkriven – i to uživo, pred kamerama nacionalne televizije.

Vučić je čitao:
"Dobar dan, da se predstavim. Ja sam Pavle Jović, imam osam godina i imam mlađu sestru Lanu. Volim vas i gledam vas na TV-u. Živim s mamom, tatom, bakom i djedom. S djedom često igram šah i uvijek ga pobijedim. Mnogo volim Srbiju."

No, ključni trenutak uslijedio je kada je došao do završnog dijela pisma. Vučić je pročitao:
"Treniram košarku i gledam Euroligu i volim Nikolu Jokića. Živjela Srbija!"

Međutim, kamera je baš tada zumirala dječakovo pismo i otkrila da to uopće nije ono što je u njemu pisalo. Dječak je zapravo napisao:
"Gledam prvaka svijeta u tenisu Novaka Đokovića."

Zašto je Vučić izostavio Đokovića? Odgovor se nameće sam – Novak Đoković je u više navrata podržao studentske prosvjede protiv režima, otvoreno iskazivao neslaganje s iskopavanjem litija, te se više puta stavio na stranu naroda protiv političkih elita. Za Vučića, koji želi monopol na "patriotizam", takav junak naroda jednostavno ne odgovara u narativu koji gradi – zato je umjesto Novaka, izabrao Jokića.

Ovo nije prvi put da Vučić koristi trikove i iskrivljava stvarnost. I dalje ga se sjećamo iz vremena kada je kao šegrt Šešeljeve radikalne škole u Glini 1995. godine otvoreno prijetio Hrvatima govoreći da "Glinu i Baniju nikada neće prepustiti" i da je to "srpska zemlja". Tada nije čitao pisma djece – tada mu nije trebala scenografija, jer je velikosrpska ideologija tekla ravno iz njega.

Današnje vrijeme traži glumce. A Vučić, izgleda, sve češće bira loše uloge. No, razlika je u tome što su mu publika – narod – počeli skidati masku.

U konačnici, ostaje gorak okus: čak i dječje riječi nisu sigurne od političke manipulacije. A kada ni osmogodišnje pismo nije pošteđeno režimskog prepravka – znamo da smo duboko zaglibili u epohu laži.