Potresno sjećanje oca poginulog heroja Splita: ‘Govorili su da će nas podaviti golim rukama, Josip je prvi zapucao...‘
Na ratnom položaju Kašjuni održao se središnji dio svečanog obilježavanja 34. obljetnice obrane grada Splita i razbijanja vojno-pomorske blokade Jadrana.
U 10:45 sati svečano su se postrojili pripadnici Udruge veterana 1. obalne topničke bitnice "Kašjuni" – Split HRM, uz sudjelovanje učenika Tehničke graditeljsko-geodetske škole te Škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju.
Kod spomen-obilježja "Spomen i želja" polagali su se vijenci i svijeće u čast poginulim braniteljima i civilnim žrtvama Domovinskog rata.
Među okupljenima je posebnu pozornost privukla prisutnost Roka Vranića, oca Josipa Vranića, prvog poginulog pripadnika Hrvatske ratne mornarice. On je emotivno podsjetio na dane koji su prethodili napadu na Split.
Kad se brod približio položaju, Josip je prvi zapucao na njega. Nije ga pogodio, brod je naglo dao gas i povukao se. Zbog guste dimne zavjese mislili smo da je pogođen. Ali onda su oni poslali njihov jurišni čamac koji je otvorio vatru po našim položajima – u tom napadu moj je Josip poginuo – ispričao je Vranić, vidno potresen, ali ponosan na sinovljevu ulogu u obrani grada.
Svečani program nastavio se prigodnim obraćanjima ratnih zapovjednika i državnih dužnosnika. Ratni zapovjednik bitnice, bojnik Milivoj Butigan, istaknuo je važnost prenošenja istine o tim danima na mlađe generacije, podsjetivši kako je obrana Kašjuna i Splita bila ključna za sprječavanje potpunog vojnog okruženja grada.
Svoje je viđenje obilježavanja iznio i gradonačelnik Splita Tomislav Šuta, kazavši kako je riječ o ‘posebnom i važnom danu novije povijesti Splita, danu koji mora trajno ostati u sjećanju građana‘.
Zahvalio je pripadnicima Hrvatske ratne mornarice i svim braniteljima te naglasio kako ‘svake godine trebamo obnoviti zahvalnost za slobodu koju su izborili‘. Podsjetio je i na tragičan gubitak dvoje mladih pomoraca "Jadrolinije" koji su poginuli u napadu na trajektnu luku, istaknuvši da se i njima duguje trajno poštovanje.
Poseban doprinos obilježavanju dali su učenici srednjih škola koji su, uz profesore i branitelje, sudjelovali u protokolarnom programu. Među njima je bio i Marko Kaštelan, učenik Tehničke graditeljsko-geodetske škole, koji je objasnio zašto su se priključili komemoraciji.
Jednako snažan dojam ostavila je izjava Zorana Čulića, dopredsjednika Udruge veterana 1. obalne topničke bitnice ‘Kašjuni‘. Prisjećajući se 15. studenoga 1991., naglasio je skromne početne uvjete obrane.
- Došli smo praktički na livadu, s malo oružja. Prvi top bio je protuzračni Bofors na plaži, gdje je poginuo Josip Vranić. Tek nakon toga dobili smo četiri topa koje smo ukopali i pripremili za ozbiljniju obranu.
Istaknuo je kako su pripadnici bitnice bili ‘interventna snaga‘ koja je pružala potporu brojnim postrojbama diljem Dalmacije – od Pelješca i Metkovića do Unešića – te kako su upravo oni, zajedno s drugim topničkim postrojbama, omogućili oslobađanje hrvatskog mora.
- Najviše je danas prisutna tuga, ali i ponos. Ponos što smo obranili grad. Zato ovamo dovodimo mlade, da ne zaborave što je ovdje bilo. Ako se povijest ne ponavlja, izgubi se iz sjećanja - poručio je Čulić.
