Pravomoćno osuđeni četnici iz Popovca, jedan od njih je Hrvat! Divljački tukli civile i protjerivali Hrvate iz Baranje

Vrhovni sud potvrdio je presudu za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u baranjskom mjestu Popovac.

Zapovjedniku tzv. Teritorijelne obrane Popovac Bošku Strajniću zvanom Skakavac (60) potvrđene su četiri godine zatvora. Članovima Štaba TO Dragiši Vučenoviću (63) tri, a Svetomiru Milanoviću zvanom Seljo (59) i Hrvatu Josipu Stankoviću zvanom Njamco (54) po dvije godine zatvora. Svima je suđeno u odsutnosti. Vrhovni sud tako je potvrdio presudu Županijskog suda Osijek od 10. rujna 2015. Na presudu su se žalili Strajnić, Vučenović i Milanović, no Vrhovni sud njihove žalbe nije prihvatio.

Boško Strajnić u žalbi je isticao da on nije bio zapovjednik Teritorijalne obrane, pozivajući se na iskaz jednog svjedoka, ali drugostupanjski sud u obrazloženju pravomoćne presude navodi da iznesene razlike o ulogama pojedinih aktera spornih događaja ne dovode u sumnju vjerodostojnost iskaza svjedoka Milana Kramara, Stjepana Šumige, Stjepana Hertarića i Tome Jakopeca.

– S obzirom na iskaz svjedoka Branka Berberovića, prema kojem je optuženi Dragiša Vučenović bio zapovjednik voda TO Popovca i poticao druge “da se tuku ljudi Popovca”, a od njega je (Berberovića) tražio da tuče mještane hrvatske nacionalnosti, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je optuženi Vučenović bio u mogućnosti izdavati naredbe – zaključuje Vrhovni sud.

Optuženi su da su od kolovoza 1991. do kraja 1996. godine protjerivali, privodili, ispitivali, premlaćivali i mučili nesrpsko stanovništvo. Pucali su im po kućama i bacali bombe, tjerali ih na prisilan rad, držali ih kao taoce… Dok su ispitivani u Štabu TO, Strajnić je dopuštao “teritorijalcima” da zvjerski tuku Milana Kramara, Josipa Mikeca, Stjepana Šumigu, Gorana Kneza i Zvonka Arlavija, kojem je na kraju naredio da napusti Baranju. Na isti način iz Baranje se iselio Josip Šimunek Mudri. Na katolički Uskrs 1992. Strajnić je zajedno s Milanovićem i Stankovićem ušao u kuću Ignaca Šalamuna, u dobi od oko 60 godina, te dopustio da ga Milanović zlostavlja.

Dragiša Vučenović je Goranu Knezu stavljao nož pod grlo i prijetio da će ga zaklati. Stjepanu Hertariću govorio je da će ga ubiti te mu naredio da od kuće donese hrvatsku zastavu i spali ju u dvorištu Štaba. Kad je Hertarić spalio zastavu, pretukao ga je.

Naređivao je pripadniku TO Branku Berberoviću da tuče Ratka Babeka, Stjepana Hertarića i Željka Jurčeca. U vojničkim čizmama nogama je udarao Zvonka Arlavija u donji dio tijela i genitalije te mu prislanjao nož na prsa i govorio da će ga ubiti. Franju Galinca šutao je u vojničkim čizmama i udarao puškom. Obojica mučenih pala su na pod, a Zvonko Arlavi je povremeno gubio svijest. Svetomir Milanović i Josip Stanković mučili su Stjepana Hertarića i Stjepana Šumigu. Goranu Knezu naredili su da ispruži ruke na vojnički sanduk, nakon čega su ga čeličnim užetom tukli po prstima. Josip Stanković je zajedno s ostalima udarao Milana Kramara i Josipa Mikeca. Nakon što je Zvonko Arlavi klečao na kiši te je brutalno pretučen udarcima u genitalije, odveo ga je u obližnju napuštenu kuću i tukao ga još 15-ak minuta.