Na današnji dan red je pisati o herojima. O braniteljima koji su nam omogućili slobodu. Zrak koji dišemo. O nekim se herojima tako malo zna i tek se može pronaći pokoje slovo o njima.

Simon Joskić dragovoljac je Domovinskog rata. Uključio se u obranu hrvatskog juga u listopadu 1991. i u postrojbama HV proveo pune dvije godine.

-Stigao sam u Vodovađu 1979. nakon potresa, na Dušni dan. Naime, jedan me čovjek u Skopju pitao želim li s njim ići raditi za Dubrovnik. Nije mogao pitati bolje pitanje, bio sam presretan, jer je moj predak stigao iz ovih krajeva, još za vrijeme Dubrovačke Republike na Kosovo, u Letnicu, u kojoj sam rođen., ispričao mi je Simon prije par godina.

Simon je kazao kako su njegovi preci iz Dubrovačkog primorja, pa se osjećao kao doma. Ono zbog čega je ova priča važna jest da je Simon u ratu bio “deva”.

– Nosio sam hranu i materijal na Srđ i nekoliko puta u Sustjepan.

Na Srđ se popeo ni manje ni više, nego 468 puta! Potvrđuju to i branitelji Srđa, koji bez deva nisu mogli braniti Grad.

Danas je Simon, kako to radi svake godine, ponosno položio vijenac na Srđu. Poklonio se svim poginulim braniteljima.

Bilo je to za njega neko bolje vrijeme nego ovo danas. Možda je do ljudi, a ne do vremena.