1. Marina, kako to da ste kao nestranačka osoba pristali sudjelovati u prosvjedu stranke Živi zid koja je u četvrtak na Markovu trgu iz kamioneta istovarila domaće lubenice u znak prosvjeda protiv uvoza koji ugrožava domaće proizvođače?

- Sudjelovala sam u prosvjedu na poziv proizvođača lubenice koji je član moje Udruge povrtlara grada Zagreba i županije. Proizvođač se zove Boro Salji, ima OPG u Rugvici i velike probleme pri plasmanu lubenice na tržište. Kad neki član moje udruge ima problem, ja kao predsjednica moram reagirati i pomoći mu bez obzira na situaciju. On je rekao da će svoj urod morati zaorati jer ga zbog nepoštene trgovačke prakse i ucjenjivanja prekupaca ne želi prodati ispod proizvođačke cijene na što su prinuđeni brojni proizvođači voća i povrća jer imaju kredite i trgovci ih stišću.

2. Kakav je bio vaš dogovor s organizatorima iz Živog zida? Kao predsjednica Udruge povrtlara, koju ste ulogu trebali imati na prosvjedu?

- Iz Živog zida javili su mi telefonski u koje vrijeme da dođem na Markov trg, koja je tema te zamolili da dam izjavu nakon performansa koji su planirali. Moja je uloga na prosvjedu bila davanje izjave o stručnim problemima pred medijima, ukazati na probleme u povrtlarskom sektoru i apelirati koje su mogućnosti da problemi riješe. Dogovorili smo se da u zakazano vrijeme doniram jednu lubenicu svakom ministru kada bude dolazio na sjednicu, uz poruku što bi Vlada trebala učiniti da taj domaći proizvod nađe svog kupca po realnoj cijeni.

3. Kada ste krenuli prema Markovu trgu, kažete da ste rekli da ne želite bacati hranu koju proizvodite. Što su vam rekli iz Živog zida?

- Rekli su mi da njima nije bila namjera bacati hranu, nego donirati svakom ministru jednu lubenicu i poslati poruku. Višak smo trebali podijeliti okupljenim novinarima, građanima i djelatnicima okolnih zgrada koji bi se okupili.

4. Jeste li imali neki scenarij u kojem ćete svi zajedno upozoriti na probleme domaćih povrtlara i voćara?

- Nismo imali zajednički scenarij, niti sam znala što će oni reći, ali moja uloga kao predsjednice Udruge povrtlara bila je da ukažem na probleme i pomognem svom članu koji me je pozvao. Međutim, planirani događaj je imao sasvim drukčiji tijek zbog, da tako kažem, tehničkih problema.

5. Da, vidi se na snimci kako se ispred Markova trga iz kombija na početku prosvjeda iskotrljalo nekoliko lubenica koje su se raspale dok se predsjednik Živog zida Vilibor Sinčić penjao na vrh kombija s megafonom. Kako se to moglo dogoditi?

- Član moje udruge Boro, koji je donirao tonu lubenica koje su članovi Živog zida sami nabrali, napravio je previd jer su ih oni nestručno pakirali u dva plastična boksa. Lubenice su bile složene na vrh i kako je kombi išao prema Markovu trgu, bila je velika uzbrdica te je višak lubenica ispao na vrata kombija. Kada su vrata otvorena na trgu, lubenice su ispale na kolnik i razbile se, što nikome uopće nije bila namjera.

6. Je li to bilo očekivano za vas, gdje ste bili u tim trenucima jer se ne vidite na televizijskim snimkama?

- Nije bilo očekivano, iznenadila sam se i bilo mi je jako žao što su se lubenice razbile jer sam znala da će to imati negativan odjek u javnosti. U tom trenutku nalazila sam se iza televizijskih kamera i brojnih medija očekujući da će doći na red i moja izjava koja je trebala ići nakon govora gospodina Sinčića.

7. Ubrzo se na snimci pojavljujete kao osoba koja objašnjava ministru Mariću zašto prosvjedujete. Što vam je on odgovorio na vaše primjedbe da uvoznici u trgovačkim centrima dampinškim cijenama guše domaću proizvodnju?

- Ministar Marić bio je jako neljubazan i mogu reći da me pomalo ignorirao dok sam mu pokušavala objasniti u čemu je problem. Na moj govor je klimao glavom i govorio “da, da”, ali nisam stekla dojam da me slušao s razumijevanjem. Svakom daljnjom mojom rečenicom on je odlazio od mene sve dalje, izvlačeći se da žuri na sjednicu. Pomalo revoltirana, tri sam ga puta pred kamerama vraćala svojim govorom natrag i nudila da primi lubenicu koja je hrvatski proizvod. No, on je nije želio uzeti, niti mi reći zašto neće. Strašno sam se uzrujala, i to me jako povrijedilo. Došlo mi je da bacim lubenicu za njim kad je odlazio, ali, sva sreća, nisam.

Marina Galović

Privatni album

8. A onda je došao ministar zdravstva Vili Beroš koji također nije htio uzeti lubenicu i preporučio je da mu je ponese policajac. Znači li to da sada ima povjerenje u domaće voće kao što je imao u talijansko i španjolsko kada se u proljeće uvozilo u Hrvatsku s poprišta žarišta korone, a domaće nije moglo na tržnicu?

- Mislim da je tom gestom odbijanja domaćeg proizvoda ministar Beroš uvrijedio sve hrvatske proizvođače i ponizio policajca jer smatram da to nije njegov posao. Mislim da on i dalje nema povjerenja u našu proizvodnju hrane i da su njegove rečenice inače uglavnom samo prazne floskule. No, ipak, on je jedini od ministara na kraju uzeo lubenicu zbog silnih medija koji su nas pratili.

9. Premijer Plenković je vaš performans nazvao “testom za sigurnosne službe jer se, umjesto lubenica, na trg moglo dovesti štošta u kombiju”. Za koju bi još hranu, o kojoj ne brine Vlada, bilo mjesta u ovom ili novom prosvjedu?

- Premijer Plenković je, čini mi se, malo preozbiljno shvatio sve ovo jer u cijelom performansu nije bilo nikakve loše namjere. U sljedećim prosvjedima trebala bi biti virovitička roga koju proizvođači ne mogu ovih dana, u sezoni kuhanja ajvara za domaćinstvo, prodati po normalnoj cijeni zbog uvoza iz Makedonije. Na red će doći i zagrebačka salata koja se prodaje u bescijenje zbog konstantnog uvoza iz Italije, a kolege voćari već upozoravaju na trgovačko rušenje cijena jabuka i mandarina.

10. U kratkim izvještajima s prosvjeda ostala je tek pokoja rečenica o problemima vas proizvođača povrća i voća. Što ste još željeli poručiti?

- Da vam budem iskrena, umorna sam od svega. Jako su me uzrujali posprdni komentari ovog događaja naših građana koji ne vide da se i njih pljačka uvozom europskog smeća koje kupuju, umjesto zdrave domaće hrane čijom kupnjom jačaju i svoje gospodarstvo. Žao mi je što su premijeru bitnija politička prepiranja sa Živim zidom od stanja u poljoprivredi. Vlada nema sluha ni volje rješavati goruće probleme, nego se njihovi činovnici, koje svi plaćamo, bave omalovažavanjem ovog očajnog vapaja u pomoć proizvođača hrane.