Progonitelji Hrvata se ni danas ne kažnjavaju. Zašto?

Otkako je  najoštriji Putinov kritičar Aleksej Novaljni okončao  život, pod još nerazjašnjenim okolnostima, u jednom od najstrašnijih ruskih zatvora, umnogome su se raspisali i hrvatski mediji, osuđujući s pravom ovaj okrutan čin.

Sve u svemu, duga je lista protivnika ruskog predsjednika, koji vlada poput Staljina, i kojeg optužuju da je ubio  ili pokušao smaknuti veliki broj ljudi koji se otvoreno ne slažu s njegovom politikom.

A kad je propalom Jugoslavijom vladao Josip Broz Tito i tada su njegovi kritičari prolazili teške dane i godine, a nije bio mali broj onih koji su zbog neslaganja s njegovom politikom završavali u najstrašnijim logorima ili su bili ubijeni.

O tome se naravno nije smjelo ni moglo govoriti ni pisati, kao što se sada razglaba o smrti Novaljnog.

Tito je među ostalim kriv i za smrt  Andrije Hebranga, kojeg se riješio na način da mu još do danas nitko ne zna gdje mu je posljednje počivalište.

A što je sa masovnim okrutnim ubijanjem, bez suda i suđenja, nakon završetka rata,  svih onih koji su bili na drugoj strani u vrijeme II. svjetskog rata?

Koliko je nevinih ljudi po Titovoj zapovjedi završilo na Golom otoku, zatim u Lepoglavi, Staroj Gradiški… O tome se namjerno nisu vodile stroge evidencije, pa se danas, kao i za Jasenovac samo nagađa i licitira.

U vrijeme i nakon Hrvatskog proljeća mnogi hrvatski domoljubi također su nevini i te kako bili proganjani. Među ostalim, ako su nekog „titovci“ stavili na crnu listu to je značilo i da se taj do kraja vladavine ovog zločinca nije  imao pravo  javljati u medijima, nije mogao dobiti ni najobičnije zaposlenje, a uz sve to patile su i obitelji osumnjičenih i osuđenih tzv. nacionalista.

Pričao mi je jednom hrvatski književnik i mučenik Zlatko Tomičić da je nakon oštrog teksta o njemu kojeg je u Vjesniku objavio Đorđe Ličina dobio još dvije godine zatvora!

Hrvatskog povjesničara Brunu Bušića također su ubili i to na ulici Pariza, ni krivog ni dužnog, samo za to što se nije slagao s Titovom politikom!

Tito je gonio i pjevače, među ostalim i Vice Vukova, kojem godinama nije bio dopušten povratak u Jugoslaviju.

Koliko je u vrijeme komunizma  nastradalo katoličkih svećenika, pa čak i kardinala, poput bl. Alojzija Stepinca!

Duga je lista, baš kao i Putinova, Titovih protivnika koje je dao ubiti ili pokušao smaknuti.

Danas neki kažu da je Tito imao i dobrih strana, što nitko ne negira.Za svoja „dobra“ djela primio je niz odličja i priznanja, čak i tri ordena narodnog heroja, što nije dobio ni Staljin! Ali…maršal Tito je iza sebe ostavio i dugu cestu žrtava nevinih Hrvata, za što mu je trebalo biti suđeno. No, nitko na žalost ni toliko godina nakon njegove smrti ne želi s tim čovjekom prljati ruke. Razni goldsteini i slični i danas odlično žive predstavljajući Tita kao „osloboditelja“ i „junaka“, čak i predaju na raznim fakultetima, i nitko im ništa ne može, tim prije što u Hrvatskoj još ni jedan komunistički zločinac nije stao pred lice pravde.

Dakle, lako je, s ove distance, osuđivati Putina zbog ovog i onog, ali mi smo putina  imali i na žalost imamo i danas, ali oni pokraj nas prolaze kao voda ispod mosta, jer ih nitko ozbiljno ne ganja, ni političari, ni mediji, a još manje razni „dorhovci“ i „uskoci“.

Kad je premijer RH bio Milanović, a jadni Matić ministar, tada su batinali hrvatske branitelje i stradalnike na zagrebačkom Markovu trgu jer su protestirali. Umjesto da su odgovarali zbog toga, jedan i drugi su poslije i te kako bili nagrađeni – narod je glasao da jedan bude predsjednik države, a drugi zastupnik u Europskom parlamentu!

Sve u svemu, nema naroda koji toliko zaboravlja i koji toliko oprašta, kao što  to čine- Hrvati!