Pukovnik Radnić žestoko odgovorio Milanoviću: 'Sada bi Vi, predsjedniče, malo mijenjali povijest!? E, pa to neće ići!'

Dva i pol mjeseca poslije preuzimanja predsjedničke dužnosti i ''useljenja'' na Pantovčak, Zoran Milanović, koji se u ovoj teškoj situaciji koju prolazi Hrvatska, u jeku globalne pandemije korona virusa, kao i žestokih potresa koji su pogodili Zagreb, okolicu, ali i Dubrovnik, na komemoraciji za žrtve Jasenovca održanoj u srijedu, 22. travnja, dao je izjavu koja je podigla strahovitu buru u javnosti. 

Prvi puta nakon nekoliko godina cijeli je državni vrh nazočio ovoj pretužnoj obljetnici, a u koloni su zajedno bili i predsjednik Vlade Andrej Plenković i predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, kao i mnogi drugi čelnici.

A onda je predsjednik države prokomentirao HOS-ovu ploču koja je iz Jasenovca premještena nedaleko u Novsku, ustvrdivši kako je ''treba ukloniti'', pojašnjavajući to sljedećim riječima.

"To treba maknut', bacit' negdje. To nema veze s Domovinskim ratom. Svi znamo da je predsjednik Tuđman samo vrebao priliku kada da paravojne formacije pripoji pod svaku cijenu Hrvatskoj vojsci i to je uspjelo odmah '92. godine. Onaj tko se borio za Hrvatsku i misli da se borio '91. godine pod 'Za dom spremni', nije se on borio za hrvatsku državu, odnosno, nije se borio samo za hrvatsku državu nego i za restauraciju države iz '41. godine. I to je potpuno jasno", istaknuo je Milanović.

Reakcije hrvatske javnosti u sekundi su preplavile ne samo medije, već i društvene mreže, a on se našao na meti mnogobrojnih kritika, ali i pohvala, ovisno s koje se strane političkog spektra gleda.

'Je li on predsjednik svih građana, ili ne?'

Za komentar smo zamolili Damira Radnića, dragovoljca Domovinskog rata, ratnog veterana, pukovnika HV-a, ratnog zapovjednik HOS-a, pripadnika 204. vukovarske brigade, 5. gardijske brigade ''Sokolovi'' i dozapovjednika središta Muzil Pula.

''Predsjednik RH Zoran Milanović, inače po funkciji i vrhovni zapovjednik OS RH, popljuvao je i izvrijeđao OS RH. Izvrijeđao je povijesnu postrojbu iz Domovinskog rata HOS te je na taj način pljunuo na više od 700 poginulih branitelja RH. I najmanje još tri puta više njihovih članova obitelji.

Do sada je bio poznat kao najgori i najsvadljiviji predsjednik najlošije Vlade od nastanka RH, a kako je krenuo u svoju novu političku avanturu 'koju inače nije želio', lako je moguće da će na ovoj dužnosti biti još daleko lošiji nego na prethodnoj. Na našu žalost. Jer on je predsjednik svih građana RH. Ili možda nije?

Kao prvi među jednakima, on je dužan provoditi i štititi zakone RH. Kao izabrani predsjednik položio je prisegu na Ustav RH. U izvorišnim osnovama Ustavu o nastanku RH jasno piše da je Hrvatska nastala 'iz pobjede hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991.-1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države'', komentira oštro pukovnik Radnić.

Podsjeća i dalje:

''U Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata piše sljedeće: Članak 2. (1) Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je kao dragovoljac i pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (ZNG, Hrvatske vojske, Ministarstva obrane, Policije, Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a) te pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite.

Postoji još jedan dokument kojega bi Zoran Milanović, kao predsjednik RH morao poštivati, a to je 'Deklaracija o Domovinskom ratu Hrvatskog sabora', koja u svojih sedam točaka govori o Domovinskom ratu, dakle, posredno, ili neposredno i o HOS-u.

U točki 7. Deklaracije piše sljedeće: Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora poziva sve građane, državne i društvene institucije, sindikate, udruge i medije, a obvezuje sve dužnosnike i sva državna tijela Republike Hrvatske, da na navedenim načelima štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti. Na taj način čuvamo moralni dignitet hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske i tako štitimo čast, ugled i dostojanstvo svih branitelja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine.

I na kraju, postoji Pravilnik MORH-a o vojnim odorama, u kojemu se u članku 18. govori kako hrvatski branitelji iz Domovinskog rata u određenim prilikama mogu nositi svoje vojne odore iz Domovinskog rata. Svi, dakle i pripadnici HOS-a. Ovo je bilo sve što se tiče legitimiteta HOS-a'', navodi pukovnik Radnić.

'Ni u jednoj državi on ne bi mogao biti predsjednik!'

Kategorično nastavlja dalje s kritikom predsjednika:

''Postoji i onaj drugi dio ovog Milanovićevog skandala, puno važniji, a to je onaj ljudski. Pa tako kaže predsjednik o spomen-ploči na kojoj se nalazi 11 imena poginulih hrvatskih branitelja, dragovoljaca HOS-a: 'To treba maknut', bacit' negdje, to nema veze s Domovinskim ratom'.

Da to kaže bilo tko, ružno je i uvredljivo, a kada to kaže predsjednik 'svih Hrvata i građana RH', onda je to teška uvreda, ali i povreda svih onih gore nabrojanih zakona i deklaracija.

U državi u kojoj postoji pravni red taj predsjednik vjerojatno ne bi ni dobio priliku biti biran za predsjednika, nakon katastrofalnog mandata na čelu Vlade za kojega bi sasvim sigurno odgovarao, ako možda i ne zakonski, onda zasigurno među biračima nebi imao nikakvih šansi. Kod naših birača je obrnuto, što je moguće lošiji političar, to je veća šansa da će biti izabran.

U cijelom svijetu poštuju se branitelji, osobito poginuli, samo u Hrvatskoj to je nemoguće; Hrvatska je međunarodno priznata, a još uvijek nepriznata iznutra!

Ti poginuli momci, hrvatski branitelji i dragovoljci HOS-a, njih jedanaest, u većini su bili 1966. godište, ili oko toga godišta. Baš kao što je i predsjednik Milanović upravo to godište. I dok su oni u vrijeme srbočetničke agresije na Hrvatsku izabrali braniti je, aktualni predsjednik izabrao je svakako izbjeći da bi je branio. I dok su oni izginuli boreći se za nju, on je danas, zahvaljujući i njima, predsjednik te države -koju nije želio braniti! Koji paradoks.

I onda, umjesto da barem bude pristojan i da poštuje njihovu žrtvu, kao i žrtve svih hrvatskih branitelja palih u borbi za Domovinu, on sebi dopušta vrijeđanje uspomene na njih'', govori ogorčeno Radnić.

Pa dodaje:

''Kaže predsjednik Milanović i ostane živ; predsjednik Tuđman vrebao je trenutak kada će paravojne formacije HOS-a pripojiti HV-u. Pa naravno da je vrebao, svaki mudar predsjednik države u ratu tako bi radio. Stoga su i zapovjednici i kasnije visoki časnici ZNG-a pa HV-a, danas mahom generali, itekako rado surađivali sa zapovjednicima postrojbi HOS-a i baš nikada na terenu nije bilo spora oko toga. Uvijek su problem bile samo zločeste glave daleko od bojišta, baš kao što su i sada.

Evo samo nekoliko najpoznatijih primjera te suradnje; Vukovar -Dedaković i Borković -sa samostalnom satnijom HOS-a Vukovar; Vinkovci- Vrbanac i  Zvirotić s 1. bojnom HOS-a 'Marijan Baotić'; “, Škabrnja- Gotovina- Dubrovnik -Marinović i Split-Jelić, s 9. bojnom HOS-a 'Vitez Rafael Boban', Gospić-Norac, s 19. satnijom HOS-a Jure Francetić, Čapljina Hercegovina- general Bobetko čak i u svojoj knjizi spominje Stanka Primorca Ćanu, zapovjednika Ljubuške brigade HOS-a...

Također treba reći i da su neke od postrojbi HOS-a u samim počecima srbočetničke agresije na RH obučene i opremljene od strane MUP-a RH! Kao što je moja, Samostalna satnija HOS-a Vukovar. I nikome tada to nije bilo ni čudno ni neobično! Jer bio je rat. O čemu sam u više navrata govorio i pisao.

No, o tome predsjednik Milanović nema pojma. Ne zato što to nije mogao saznati, nego zato što ga to ne zanima'', ističe Radnić.

Podsjeća i da je u više navrata pisao kako je u to povijesno vrijeme stvaranja Hrvatske, naša Domovina imala svega osim naoružanja.

''Ne jedanput događalo se da, kada bi dragovoljci s raznih strana Hrvatske i iseljeništva stigli u Zagreb, kako bi se priključili ZNG-u ili MUP-u pa nakon toga u policiju, tražeći način da se uključe u obranu Hrvatske, bili bi iz policije upućivani u Šenoinu ulicu u Zagrebu. Za one koji ne znaju, u Šenoinoj ulici bio je prvi ratni stožer HOS-a!

Pa još kaže predsjednik Milanović i ostane živ: 'Onaj tko se borio pod oznakom 'Za dom spremni' – borio se za restauraciju NDH, to je potpuno jasno i više nego uvredljivo prema ljudima koji su poginuli u Drugom svjetskom ratu'.

Što reći na ovo čovjeku koji je u vrijeme rata izbjegao braniti svoji zemlju? A poslije rata nije se potrudio saznati kako je nama bilo u to vrijeme!? Pa stoga uopće ne zna kako smo se mi tada osjećali i što nam je bilo na pameti, tada kada smo bili nekoliko desetaka puta tehnički i ljudstvom slabiji od srbočetničkog agresora, kojega su tada procjenjivali kao petu oružanu silu Europe, a kojem smo se mi suprotstavili! Najviše srcem i željom!''

'Na koje je to žrtve iz Drugoga svjetskog rata mislio Milanović?!'

Na kraju, pukovnik Radnić poručuje:

''Predsjedniče Milanoviću, tada nam je na pameti bila samo obrana Hrvatske, spašavanje života, gradova i sela koja su redom bila spaljivana, bombardirana i sa zemlje i iz zraka i ukoliko je to bilo moguće, pokušavali smo sačuvati živu glavu. Ne jedanput pričali smo po ratištima o tome 'što će biti ako bude'! Sanjali smo Hrvatsku, neovisnu i naprednu, europsku Hrvatsku, ne balkansku, sanjali smo našu vojsku i policiju, naše sportske reprezentacije, sanjali smo slobodu!

No, kada već predsjednik Milanović spominje 'ljude koji su poginuli u Drugom svjetskom ratu', bilo bi zanimljivo da se izjasni na koje ljude on misli! Jer, poginulih je bilo na više strana, a još jako puno poginulih -zatučenih, ubijenih, bačenih u jame, zakopanih u rudnike -bilo je nakon službenog završetka Drugog svjetskog rata. I to najviše civila. Žena, staraca i djece. Je li i na njih pomislio predsjednik Milanović? Jako teško. Ti hrvatski građani nisu bili njegovi ljudi. Iako se jednom prilikom 'pohvalio' da mu je jedan od djedova bio 'na drugoj strani'!

I za kraj, još jedna poruka predsjedniku Milanoviću. Mnogi dragovoljci HOS-a od njegovih prethodnika i prethodnice odlikovani su najvišim odličjima RH za zasluge u Domovinskom ratu. I živi- manje, ali i poginuli -više i nikada niti jednom predsjedniku RH od pokojnog Tuđmana, do Kolinde Grabar-Kitarović, to nije bio problem.

Evo samo mali primjer; Žarko Manjkas Crvenkapa, rođen 1967., poginuo 1991., tijelo pronađeno nakon 29 godina, odličje Red Kneza Domagoja s ogrlicom;

Jean - Michel Nicolier, rođen 1966., mučki ubijen na Ovčari 1991., red Nikole Šubića Zrinskog.

Ulice i trgovi zovu se po herojima Domovinskog rata dragovoljcima HOS-a, u Zagrebu, Vukovaru, Škabrnji, Splitu, most u Vukovaru, mnogi spomenici širom Hrvatske podignuti su u znak sjećanja na poginule dragovoljce HOS-a.

I sada bi Vi, predsjedniče, malo mijenjali povijest!?

E, pa to neće ići.

Moja poruka na kraju; još 2008. godine poslao sam prijedlog tadašnjoj hrvatskoj Vladi i Saboru da se kao obavezna stavka kandidata za izbore uvede testiranje političara na droge. Dakle, moja poruka je: dajte to konačno uvedite. Vjerujem da će se tada divljanje po našoj političkoj sceni barem djelomično smiriti, jer kako drugačije tumačiti česte incidente naših političara.

Sada je malo i kriza, nema putovanja, ili su kontrolirana, vjerovatno su se zalihe istrošile, pa onda nije ni čudno zašto pojednici tako divljaju, zbog osobnog raspolaganja političara našim sredstvima, a možda se dogodi da njima upravljaju njihovi dileri…'', kaže pukovnik Damir Radnić.