Marija (10) je voljela pjevanje, Ante (7) se volio voziti biciklom niz ulicu.
Rođeni su u Zagrebu ali su odrastali u Biogradu na Moru.
Bili su odlični učenici tadašnje Osnovne škole Marije Eškinja.
Otac Ivan bio je dragovoljac koji je prošao pakao mnogih ratišta poput Škabrnje 1991.
Majka Smilja tog je petka 23.10.1992. ostala kući oprati rublje jer je bio dan kada je Biograd na Moru imao vodu čiji su dovod kontrolirali pobunjeni Srbi.
Ivan, Marija i Ante otišli su u posjetu baki u 30 km udaljene Banjevce.
Oko 19 sati, crveni Mercedes vraćao se cestom Vrana-Pakoštane, otac Ivan, nenaoružan i Marija i Ante na stražnjem sjedalu kada je u njihov automobil istresen cijeli spremnik Kalašnjikova.
Ubijeni su u zasjedi od pripadnika vojske tzv. SAO Krajine, stanovnika okupiranog mjesta Kakma.
Nitko nije preživio.
Ostala je fotografija iz ljeta 1991. oca koji odlazi na ratište i Marije i Ante...
Za Mariju i Antu većina javnosti nikada nije čula, ni 29 godina od stravičnog ratnog zločina počinjenog nad obitelji Baković..
Marija Baković 10 godina, Ante Baković 7 godina, brat i sestra...
Dugujemo im, odavno..
Cijeli tekst o ratnom zločinu nad obitelji Baković možete pročitati u sutrašnjem broju Hrvatskog tjednika.
Tijekom Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj od 1991. -1995. godine ubijeno je, poginulo i smrtno stradalo 381 dijete
Autor: Ani Galović
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.