Županijski sud u Osijeku osudio je šestoricu bivših stražara logora Stara Gradiška na po pet godina zatvora zbog ratnog zločina nad civilima u razdoblju 1991.–1993.

Županijski sud u Osijeku donio je osuđujuću presudu protiv šestorice optuženika – Mile Drekovića (1956.), Bore Delića (1948.), Dušana Čičića (1953.), Milana Orobabića (1948.), Ilije Gaćeše (1956.) i Steva Barudžije (1948.) – zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinjenog u logoru Stara Gradiška, koji je tijekom Domovinskog rata bio pretvoren u sabirni i zatvorenički logor pod nadzorom pobunjenih struktura SAO Krajine.
Sud je utvrdio da su optuženici, tadašnji stražari u nekadašnjem Kazneno-popravnom domu Stara Gradiška, u razdoblju od rujna 1991. do studenoga 1993. psihički i fizički zlostavljali civile nesrpske nacionalnosti, nanoseći im teške patnje i kršeći pravila međunarodnog humanitarnog prava.

Obustavljen je kazneni postupak zbog smrti optuženih Ranka Dumonića, Save Kuzmića, Milana Kuprešanina i Željka Braunovića.

Dokazani obrasci zlostavljanja

Iz niza svjedočenja oštećenika i svjedoka, sud je utvrdio da su zatočenici bili podvrgnuti sustavnom nasilju: udarci rukama, nogama, palicama, kablovima, kundacima i drugim predmetima bili su svakodnevica za civilne zatočenike koji su se nalazili u potpunoj fizičkoj i pravnoj nemoći.
U presudi se navodi da su oštećenici bili premlaćivani po cijelome tijelu, izgladnjivani, prisiljavani na davanje izjava pod prijetnjama i podvrgavani ponižavanju i grubom postupanju.
U nekim slučajevima zlostavljanja su dovela do teških tjelesnih posljedica, poput trajnih oštećenja kralježnice, ozljeda koljena i potresa mozga.

Svjedoci su opisivali dolazak u logor: odmah po dovođenju oduzimani su im novac, dokumenti i vrijednosti, a u mnogim slučajevima najteže fizičko nasilje provodilo se prvih dana zatočeništva. U brojnim testimonijima opisano je kako su zatočenici bili okrenuti licem prema zidu pa nisu mogli vidjeti tko ih tuče, što je dodatno otežalo identifikaciju nekih počinitelja.

Sud: Nečovječno postupanje – kazneno djelo ratnog zločina

Sud je zaključio da radnje optuženika nedvojbeno predstavljaju nečovječno postupanje i nanošenje velikih patnji zatočenom civilnom stanovništvu te time zadovoljavaju obilježja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona RH.
Utvrđeno je i da je zlostavljanje imalo izravnu poveznicu s oružanim sukobom, jer su optuženici kao pripadnici okupacijskih struktura imali vlast nad civilima koji su bili nezakonito zatočeni u prostoru pretvorenom u koncentracijski logor.

Sud je odbacio obrane optuženika u dijelu u kojem su tvrdili da nisu bili prisutni u logoru ili da nisu sudjelovali u zlostavljanju, ocijenivši njihove navode kontradiktornima dokazima i iskazima žrtava.

Presuda i kazne

Šestorica optuženika proglašena su krivima te je svakome izrečena kazna zatvora u trajanju od pet godina. Sud je u obrazloženju naveo da je primijenio blaži zakon na snazi u vrijeme počinjenja djela, sukladno načelu primjene povoljnijeg zakona za počinitelja.

Optuženici se nalaze u bijegu te i sud oslobodio obveze plaćanja troškova postupka, koji padaju na teret proračuna.

Dužina postupka i značaj presude

Postupak, koji je uključivao veliki broj svjedoka, provedena naknadna identifikacijska pojašnjenja i opsežno analiziranje dokumentacije iz ratnog razdoblja, trajao je više godina. Presuda predstavlja još jedan u nizu sudskih postupaka kojima se rasvjetljavaju zločini počinjeni nad civilima tijekom Domovinskog rata, posebno u sabirnim centrima i logorima koji su djelovali na okupiranim područjima.

Sud je zaključio da su optuženici počinili ratni zločin nad civilima te da se radi o postupanju koje je imalo obilježja sustavne i organizirane represije protiv zatočenih hrvatskih civila.