Sjećanje na dr. Juraja Njavru: Legendarni vukovarski kirurg i prvi ministar branitelja

Prije sedamnaest godina Hrvatska je izgubila jednog od svojih najistaknutijih liječnika i heroja Domovinskog rata – dr. Juraja Njavru, legendarnog vukovarskog kirurga i prvog ministra hrvatskih branitelja. Njavro je preminuo 15. rujna 2008., u 71. godini života, a pokopan je na zagrebačkom Mirogoju uz najviše državne počasti.

Rođen je 2. srpnja 1938. u mjestu Cerovica kraj Neuma. Nakon završetka studija medicine i specijalizacije opće kirurgije, 1969. godine započeo je rad u Medicinskom centru Vukovar. Kao šef vaskularne kirurgije dočekao je početak Domovinskog rata, kada je preuzeo odgovornu ulogu zapovjednika ratnog saniteta općine Vukovar. U najtežim danima opsade, neumorno je operirao i spašavao ranjenike u vukovarskoj bolnici.

Njegova predanost i povezanost s braniteljima ostala je upamćena i kroz brojne anegdote. Bolovao je od čira, pa su mu gardisti svake večeri donosili litru svježeg mlijeka. „Kako bih mogao napustiti takve ljude? Bez obzira na to grmjelo, nebo se sa zemljom sastalo, padale granate. Ne znam na koji su to način organizirali. To je nešto veličanstveno”, govorio je.

Od logora do politike

Nakon pada Vukovara, neprijateljske snage zarobile su ga i odvele u logor u Sremskoj Mitrovici. Tamo je bio izložen mučenju i montiranoj optužnici za rušenje Jugoslavije. U prosincu 1991. oslobođen je u razmjeni zarobljenika. Samo nekoliko sati nakon povratka, na konferenciji za novinare izrekao je riječi koje su se urezale u kolektivno sjećanje:

„Mi ćemo se vratiti u Vukovar i u to ne sumnjamo. Vukovar je hrvatska, dunavska Opatija. Napustiti Vukovar znači izdati Hrvatsku.“

Svoja iskustva iz logora opisao je u knjizi Glava dolje, ruke na leđa.

Već 1992. godine izabran je za saborskog zastupnika, a tijekom triju mandata obnašao je dužnosti ministra zdravstva, ministra za humanitarna pitanja te, od prosinca 1997. do siječnja 2000., i prvog ministra hrvatskih branitelja. Njegov doprinos osnivanju i oblikovanju Ministarstva branitelja smatra se temeljem sustavne skrbi za hrvatske branitelje i njihove obitelji.

Ostavština i priznanja

Nakon umirovljenja 2003. ostao je aktivan kroz rad u udruzi hrvatskih liječnika dragovoljaca Domovinskog rata te kroz svjedočenja na suđenjima za ratne zločine. Posebno se istaknuo iskazom protiv zapovjednika JNA optuženih za pokolj na Ovčari 20. studenoga 1991.

Na suđenju je opisao kako je tijekom opsade bolnica dnevno primala i do 80 ranjenika, dok je u listopadu 1991. u podrumu bolnice bilo više od 500 ljudi koji su tražili zaklon od granata.

Za izniman doprinos primio je brojna državna odličja, među kojima Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske i Red kneza Domagoja s ogrlicom. U čast njegovoj žrtvi i predanosti, Vlada RH je 2022. odlučila da Nacionalna memorijalna bolnica u Vukovaru nosi njegovo ime.

Dr. Juraj Njavro iza sebe je ostavio suprugu Lidiju i dvoje djece. Njegov sin Dario kazao je kako je „uvijek bio skroman, nenapuhan, blizak običnom čovjeku. Nije patio za zvjezdanim statusom, niti se gradio većim od ostalih“. Vukovarski branitelji s Trpinjske ceste pamtit će ga kao čovjeka kojem su potpuno vjerovali: „On je radio dvadeset sati na dan, uvijek vedar i miran. Držao je bolnicu potpuno pod nadzorom. Bio je pravi junak bolnice, čovjek kojem smo svi vjerovali.“