Okrivili su ga zbog navodnih zločina tijekom velikosrpske agresije nad bošnjačkim civilima u Lašvanskoj dolini, dok primjerice taj isti sud nije osudio generala Džemala Mandera, za kojeg se i te kako zna za koja je i kakva  zvjerstva nad Hrvatima odgovoran baš on i baš  na ovim prostorima, koje je, po cijenu vlastita života, branio Kordić.

Obitelj i mnoštvo ljudi s transparentima,  i uz pjesmu „Lijepa li si“, 6. lipnja 2014. dočekalo ga je u zagrebačkoj zračnoj luci, kad se vratio nakon što je odslužio dvije trećine kazne – Haaški sud ga je osudio gotovo bez dokaza  na 25 godina robije.

Okrivili su ga zbog navodnih zločina tijekom muslimanske agresije na Hrvate srednje Bosne nad muslimanskim civilima u Lašvanskoj dolini, dok primjerice taj isti sud nije osudio generala Džemala Mandera, za kojeg se i te kako zna za koja je i kakva  zvjerstva nad Hrvatima odgovoran baš on i baš  na ovim prostorima, koje je, po cijenu vlastita života, branio Kordić.

Merdana je svojedobno uz ostale  lažno svjedočio i protiv Kordića, a predstavnici Hrvatskog generalskog zbora (HGZ), predvođeni Krešićem i Tomičićem, 30. svibnja na Dan hrvatske državnosti, umjesto Kordića ugostili su ratnog zlikovca Merdana, na što je otvorenim pismo reagiralo 12 hrvatskih generala, predvođeni Ivanom Toljem, tražeći da se Krešić odmah makne s mjesta predsjednika HGZ-a, baš kao i ovi ostali koji su podržali zlikovca.

O Kordićevim teškim danima, moj kolega Miroslav Piplica i ja, objavili smo i knjigu (u nekoliko izdanja) te, dok je Dario bio na robiji, održali više od pedesetak tribina u Herceg Bosni, Hrvatskoj, Austriji i Njemačkoj, gdje smo naglašavali da je Kordić osuđen na drastičnu kaznu (bio je na robiji u Grazu), ali da ju je prihvatio kao svoj križ i čvrsto ga nosio, kao što je  Isus nosio križ dok su ga vodili ulicama prepunim ljudima od kojih su neki plakali, a neki ga gađali kamenicama. 

Kad je saznao da ga gone, Dario nije bježao. Rekao je – tu sam, vodite me, sudite mi, nisam ništa napravio, a što nije bilo u obrani moga naroda i moje obitelji. Danas je on posve sigurno jedan od ratnih heroja. Oni koji su mu povremeno dolazili u posjetu (a posjećivao ga je relativno veliki broj ljudi), govorili su da je u njemu nevjerojatna psihička snaga i moral, da sve podnosi stoički, s nevjerojatnom snagom duha, pa je ispadalo da  umjesto da smo mi hrabrili njega, on je i na robiji hrabrio nas! Bio je i ostao čvrst kao stijena. Bilo mu je teško, kao što mu je teško i danas, ali nikada nije tražio milost. Ako treba, ostat ću na robiji za svoju Hrvatsku i Herceg Bosnu još “stotinu” godina – znao je reći. Ono što je iznimno važno je činjenica da tijekom suđenja (prvi put se pojavio pred Međunarodnim sudom u Den Haagu, 6. listopada 1997.) nije želio nikoga, ali baš nikoga lažno teretiti, a da je to učinio ne bi toliko odsjedio u zatvoru. Međutim, da je to uradio, tada to ne bi bio  Dario Kordić kojeg su osudili po tzv. zapovjednoj odgovornosti.

Dario je bio potpredsjednik i član predsjedništva Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, a kasnije Hrvatske Republike Herceg-Bosne, te jedno vrijeme i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ-BiH).

No, koliko se god neki „pjene“, ime ovog čovjeka ostat će upisano zlatnim slovima u povijesti Bosne i Hercegovine i Hrvatske!