SJEĆATE SE DARIA KORDIĆA? Čovjeka koji je nevin odležao 17 godina robije na koju ga je osudio haški tribunal na temelju laži
Okrivili su ga zbog navodnih zločina tijekom velikosrpske agresije nad bošnjačkim civilima u Lašvanskoj dolini, dok primjerice taj isti sud nije osudio generala Džemala Mandera, za kojeg se i te kako zna za koja je i kakva zvjerstva nad Hrvatima odgovoran baš on i baš na ovim prostorima, koje je, po cijenu vlastita života, branio Kordić.
Obitelj i mnoštvo ljudi s transparentima, i uz pjesmu „Lijepa li si“, 6. lipnja 2014. dočekalo ga je u zagrebačkoj zračnoj luci, kad se vratio nakon što je odslužio dvije trećine kazne – Haaški sud ga je osudio gotovo bez dokaza na 25 godina robije.
Okrivili su ga zbog navodnih zločina tijekom muslimanske agresije na Hrvate srednje Bosne nad muslimanskim civilima u Lašvanskoj dolini, dok primjerice taj isti sud nije osudio generala Džemala Mandera, za kojeg se i te kako zna za koja je i kakva zvjerstva nad Hrvatima odgovoran baš on i baš na ovim prostorima, koje je, po cijenu vlastita života, branio Kordić.
Merdana je svojedobno uz ostale lažno svjedočio i protiv Kordića, a predstavnici Hrvatskog generalskog zbora (HGZ), predvođeni Krešićem i Tomičićem, 30. svibnja na Dan hrvatske državnosti, umjesto Kordića ugostili su ratnog zlikovca Merdana, na što je otvorenim pismo reagiralo 12 hrvatskih generala, predvođeni Ivanom Toljem, tražeći da se Krešić odmah makne s mjesta predsjednika HGZ-a, baš kao i ovi ostali koji su podržali zlikovca.
O Kordićevim teškim danima, moj kolega Miroslav Piplica i ja, objavili smo i knjigu (u nekoliko izdanja) te, dok je Dario bio na robiji, održali više od pedesetak tribina u Herceg Bosni, Hrvatskoj, Austriji i Njemačkoj, gdje smo naglašavali da je Kordić osuđen na drastičnu kaznu (bio je na robiji u Grazu), ali da ju je prihvatio kao svoj križ i čvrsto ga nosio, kao što je Isus nosio križ dok su ga vodili ulicama prepunim ljudima od kojih su neki plakali, a neki ga gađali kamenicama.
Kad je saznao da ga gone, Dario nije bježao. Rekao je – tu sam, vodite me, sudite mi, nisam ništa napravio, a što nije bilo u obrani moga naroda i moje obitelji. Danas je on posve sigurno jedan od ratnih heroja. Oni koji su mu povremeno dolazili u posjetu (a posjećivao ga je relativno veliki broj ljudi), govorili su da je u njemu nevjerojatna psihička snaga i moral, da sve podnosi stoički, s nevjerojatnom snagom duha, pa je ispadalo da umjesto da smo mi hrabrili njega, on je i na robiji hrabrio nas! Bio je i ostao čvrst kao stijena. Bilo mu je teško, kao što mu je teško i danas, ali nikada nije tražio milost. Ako treba, ostat ću na robiji za svoju Hrvatsku i Herceg Bosnu još “stotinu” godina – znao je reći. Ono što je iznimno važno je činjenica da tijekom suđenja (prvi put se pojavio pred Međunarodnim sudom u Den Haagu, 6. listopada 1997.) nije želio nikoga, ali baš nikoga lažno teretiti, a da je to učinio ne bi toliko odsjedio u zatvoru. Međutim, da je to uradio, tada to ne bi bio Dario Kordić kojeg su osudili po tzv. zapovjednoj odgovornosti.
Dario je bio potpredsjednik i član predsjedništva Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, a kasnije Hrvatske Republike Herceg-Bosne, te jedno vrijeme i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ-BiH).
No, koliko se god neki „pjene“, ime ovog čovjeka ostat će upisano zlatnim slovima u povijesti Bosne i Hercegovine i Hrvatske!
