Skupo je ribič biti!

Da smo prenormirana i skupa zemlja, to već i vrapci na grani znaju. Da sve što možemo volimo zakomplicirati kako bi neki mogli loviti u mutnom isto nije neka novost. Pa tako znamo da u Hrvatskoj nije lagan pothvat otvoriti tvrtku, poslovati, školovati se ili jednostavno preživjeti. No, da sam rekao da je komplicirano i skupo biti ribič ili pecaroš kako se kaže u Slavoniji i Baranji, sigurno mi ne bi vjerovali, riječi su kojima je Domagoj Hajduković, potpredsjednik Socijaldemokrata i istoimenog Kluba, započeo današnji slobodni govor u Hrvatskom saboru.

“Naime, uživanje u prirodi uz vodu će vas, recimo u Osijeku, koštati 127 eura. U tu cijenu ulazi ribički ispit, identifikacijska isprava ribiča, godišnja ribolovna dozvola (čija cijena varira, dakle može biti i skuplja i vrijedi od 1.1. do 31.12. bez obzira kad ju kupili) i članska iskaznica. Naravno, to su troškovi bez opreme i pribora koji će vam također biti potreban. Samo štap će vas koštati od 50 eura pa na više. Valjda spomenuti da osobe koje provode ribičke ispite nemaju nikakve formalne kvalifikacije za to.

Nakon što ste izdvojili ovaj lijepi iznos i kupili opremu, morate kupiti i pametni telefon i skinuti aplikaciju m-ribič koju je izradilo Ministarstvo poljoprivrede u koje upisujete vrstu i količinu ribe koju ste ulovili i koja prati vašu lokaciju dok ribolovite. Gospoda iz Ministarstva kao da nisu čuli za GDPR i zaštitu osobnih podataka?! A zašto bi uopće pratili vašu lokaciju? Zato što, s 80 eura koje platite za dozvolu u Osijeku ne možete riboloviti u Baranji (dakle doslovno s druge strane Drave Osječanima ili otići na Staru Dravu koja je tradicionalno jedna od omiljenih destinacija osječkim ribičima), niti u bilo kojem području osim onoga za koje ste kupili dozvolu od pripadajućeg koncesionara, u mom slučaju Ribolovne zajednice športsko ribolovnih udruga Osijek”, dodao je Hajduković.

“U Osječko-baranjskoj županiji ima 6 koncesionara. U cijeloj Hrvatskoj 127. Tako da uz sve spomenute troškove želite li loviti izvan Osijeka, primjerice prijeći s druge strane Drave, to će veselje koštati dodatnih 80 eura. Ako želite otići loviti na neko od jezera ili bajera Đakovačkog kraja, to će me koštati dodatnih 120€. Ako želite loviti na području Kopačkog rita morate platiti između 66 i 160 eura ovisi u kojem dijelu Kopačkog rita želite loviti. Skupo li je ribič biti”, – konstatirao je Hajduković.

Zašto je tome tako, a da se nismo maknuli iz Osječko-baranjske županije? Zato što Ministarstvo poljoprivrede dozvoljava ovakav kaos, silni broj koncesionara na slatkovodnim područjima, koji poput rakove djece svaki vode svoju politiku, a da o ribičima rekreativcima, poribljavanju i čuvanju ribljeg fonda u pravilu ne brinu previše. Isto tako, ovakvim sustavom ribiči rekreativci financiraju športski ribolov što je van sve logike i pameti. Zamislite da kao rekreativci koji igraju nogomet morate financirati profesionalni nogomet pa tako za godišnju dozvolu kako bi igrali nogomet morate platiti 500 eura, a ni onda ne možete nogomet igrati gdje poželite nego samo na uskom području na kojem ste dozvolu kupili?

I sad se vraćamo na našeg ribiča, rekreativca, umirovljenika s prihodima od 300€ koji bi trebao valjda dati svoje tri mirovine kako bi mogao bezbrižno uživati u ribolovu u svojoj županiji? Često je ribolov i način na koji si mogu podebljati, sada nakon poskupljenja, ionako mršavi meni. Je li to realno? Kome ovakva situacija odgovara? Da sam zločest imao bih par teorija zašto je tome tako, koji ljudi i kako žive od ovakvih nameta.

“Pozivam zato Ministarstvo poljoprivrede da pod hitno smanji broj koncesionara, uvede red, poštuje Zakon o zaštiti osobnih podataka i uvede jedinstvenu ribolovnicu za sve otvorene vode (rijeke), a uvede simbolične naknade za zatvorene vode (jezera, bajere)”, zaključio je Hajduković.