SP U VATERPOLU Hrvatski vaterpolisti protiv Australije otvaraju SP: “Svi guramo prema istom cilju”

Pokazali smo mi na svim natjecanjima da smo jako dobro pokriveni na svim mjestima, te da možemo igrati sa svima - kaže kapetan Loren Fatović

»Tko o čemu, mi o vaterpolu«, rekli bi zaljubljenici u ovo loptanje u vodi, u Hrvatskoj itekako popularno, zahvaljujući i višedesetljetnim uspjesima ovdašnjih »kapica«, osvajača titula na najvećim svjetskim natjecanjima, kao i pobjednicima u najjačim klupskim kontinentalnim nadmetanjima. Da ljubiteljima te zabavne, ali itekako naporne i zahtjevne igre ne nedostaje tema za ćakule uz jutarnje kavice, zaslužan je i suvremeni način života u kojem se sve odvija filmskom brzinom, što dobro znaju i vrhunski sportaši, djeca svog vremena. Nije, naime, još zaboravljeno spuštanje zavjese nakon Svjetskog prvenstva u Fukukoki gdje se momčad izbornika Ivice Tucaka nije proslavila, zaronivši na duboko deveto mjesto. Brzo je onda dobila priliku za izranjanje u domaćoj vodi što je dobro iskoristila da bi na netom okončanom Europskom prvenstvu u Lijepoj našoj ostvarila rezultat u skladu s ugledom našeg vaterpola, srebrnom medaljom. Druga je stvar špo je brojnoj publici u Zagrebu, kao i njihovim miljenicima u vodi, ostao gorak okus poslije izgubljenog finala od Španjolske, ali srebrna medalja je itekako mnogo više od »utješne nagrade«.

U tom ludom ritmu igranja i priprema naši su asovi, među kojima su i riječki »ovnovi«, centri Josip Vrlić i kapetan Ivan Krapić, tek na nekoliko dana pošli na druženje s najbližima i odmah su nastavili ova dugotrajna druženja sa suigračima, pripremajući se za izazovnu svjetsku izložbu vaterpola.

 

Elita

 

»Tko kaže da u pustinji vode nema«, šale se ljudi uz priče o prvenstvu koje počinje aludirajući na domaćine u dalekom i bogatom Kataru, u tamošnjoj Dohi gdje se okupila planetarna elita vodenih sportova.

Ako Hrvatska među vaterpolisticama već nema predstavnica, onda se itekako želi radovati značajnim pobjedama svojih vaterpolista, koji poslovično na najveće turnire kakav je i ovaj, stižu u užem krugu favorita za postolje. Izbornik Ivica Tucak ima u rukama snažna oružja, vrsna imena, počevši od najboljeg svjetskog golmana Marka Bijača, pa sve do igrača u polju ispred njega.

Svako natjecanje ima svojih specifičnosti, ovo je opterećeno mislima na ovogodišnje Olimpijske igre, natjecanje koje je san svakog sportaša. Hrvatskoj bi već sam ulazak u četvrtfinale, s 99 posto vjerojatnosti, jamčio plasman na Olimpijske igre u Parizu.

– Prva utakmica je na svakom velikom natjecanju uvijek posebna, tako je i na ovom Svjetskom prvenstvu. Psihološki je zahtjevnija nego ostale. S obzirom na to da igramo protiv protivnika koji ne igra tipičan europski vaterpolo, Australija zahtijeva našu posebnu pripremu i koncentraciju. Vjerujem da smo kroz sparinge u Dubaiju s reprezentacijama Grkom i Italijom napravili sve što smo trebali, a kroz video-analizu igračima predočili sve što nas čeka. S jednim određenim optimizmom, ali i oprezom čekamo prvu utakmicu. Vjerujem da imamo šansu za pobjedu, a time bismo otvorili nešto lakši put prema našem cilju u Dohi, a to je prvenstveno plasman na Olimpijske igre – rekao je izbornik Ivica Tucak.

Klokani

Za Hrvatsku, koja se nekoliko dana aklimatizirala na uvjete u Dohi, polaganje ispita počinje danas susretom s Australijom (11.30 sati). Vaterpolski »Klokani« su svakako bili temom u hrvatskom taboru proteklih dana, biti će to i nakon ranog doručka, želja je start pobjedom koja bi bila najava uspješne plovidbe kroz prvenstvo. U toj priči je kohezija, kolektivni duh jako bitan faktor među ljudima koji skupa provode mnogo vremena prolazeći kroz tolike stresne situacije. O tome je na službenoj stranici HVS-a svjedočio i napadač Loren Fatović.

– Pokazali smo mi na svim natjecanjima da smo jako dobro pokriveni na svim mjestima, te da možemo igrati sa svima. Sigurno da ono što jest naša najveća snaga i što nas krasi svih ovih godina jest zajedništvo – kazao je Fatović. – To je bila odlika i prijašnjih generacija, pa tako i ove. Stvarno smo svi kao jedan. Od stožera do igrača. Svi guramo prema istom cilju. U momčadi je minimalno ega i to je ono što nas drži na visokoj razini, siguran sam da će tako biti i u Dohi.