TUŽIO DRŽAVU

Na Općinskom sudu u Splitu proteklog je tjedna nepravomoćno okončan slučaj za naknadu štete star čak 38 godina.

Naime, okončan je na način da država, odnosno porezni obveznici, moraju platiti više od pola milijuna kuna materijalno-imovinske štete plus zakonske kamate u posljednjih 39 godina Splićaninu koji je još 1984. godine podnio tužbu protiv tadašnje države SFRJ smatrajući da je ona odgovorna jer se njegovo zdravstveno stanje pogoršalo tijekom služenja vojnog roka u JNA, piše Slobodna Dalmacija.

Osim toga, država mu je sada dužna isplatiti i više od 150 tisuća kuna sudskih troškova.

Operacije oba koljena

Kako stoji u presudi, Splićanin je u travnju 1974. godine imao operaciju meniskusa desnoga koljena, a prije odlaska na služenje vojnog roka imao je problema i s drugim koljenom. Regrutacijska komisija u Splitu ga u prosincu 1977. godine proglašava privremeno nesposobnim za vojnu službu, i to na dvije godine.

U prosincu 1980. godine ista ga Komisija proglašava ograničeno sposobnim za vojnu službu zbog operacije medijalnog meniskusa koljena desne noge, ali ne i zbog operacije medijalnog meniskusa koljena lijeve noge.

U JNA je upućen desetak dana poslije, i to u Pulu kao ograničeno sposoban zbog posljedica na desnom koljenu te je bio pošteđen težih fizičkih poslova. Kao vojnik u početku nije imao nikakvih tegoba s lijevim koljenom iako je obavljao sve vojničke aktivnosti, no sredinom veljače 1981. počinje osjećati bolove u lijevom koljenu. Bilo je to prije 41 godinu.

‘Radio je strojevi korak, vršio jutarnju gimnastiku…’

Kako su se bolovi pojačavali, iz Vojne bolnice Pula ga upućuju u vojnu bolnicu u Split na specijalistički pregled, no tamo utvrđuju da “ne postoji ni pogoršanje, a ni poboljšanje lokalnog nalaza na oba koljena u odnosu na ranije stanje”. Vraća se u pulsku vojarnu, a ubrzo biva premješten u Šibenik, gdje mu je stanje u vezi s koljenom lijeve noge postajalo sve gore, vrlo je teško hodao, a sve su to znali i njegov zapovjednik i kolege ročnici.

Stanje se toliko iskompliciralo da je naposljetku bio operiran i na VMA u Beogradu.

“Ne radi se o oboljenju, već o ozljedi meniskusa lijeve noge sa svim posljedicama nakon izvršene operacije. Naime, tužitelj je dok je služio vojni rok morao raditi i radio je strojevi korak, vršio jutarnju gimnastiku, spavao na gornjem krevetu dvokatnog kreveta i trebao skakati s tog kreveta.

Nadalje, čistio je stubište unutar zgrade, žicao parket, odlazio na čučavac u vojni zahod i dr., pa je svaki nezgodni pokret prilikom obavljanja navedenih radnji mogao prouzročiti ozljedu meniskusa lijevog koljena”, stoji u njegovoj tužbi, koju je podnio smatrajući da je tu ozljedu zadobio na služenju vojnog roka.

Ponovljeno suđenje

Dodatnu je štetu pretrpio i zato jer nije mogao zbog stanja koljena obavljati poslove trećeg i drugog časnika palube na brodu, što je radio prije odlaska u vojsku, pa je zato bio, nakon odsluženja, premješten na slabije plaćeno radno mjesto.

Općinski sud u Splitu je početkom prosinca 2010. godine donio presudu davši mu 31 tisuću kuna nematerijalne štete, dok je zahtjev za ovih 520 tisuća kuna odbijen.

U listopadu 2013. godine splitski Županijski sud ukida presudu, da bi Općinski sud krajem listopada 2015. godine presudio u korist Splićanina, s više od 520 tisuća kuna imovinske štete s kamatom.

Ta je presuda potvrđena, no onda Vrhovni sud u studenome 2020. godine ukida presude i predmet vraća na ponovno suđenje, koje je sada okončano u korist Splićanina.