Srpska verzija pokolja u Borovu Selu: ‘Hrvati su upali u selo i odmah zapucali’

KAŽU DA SU SE BRANILI

Predsjednik Dokumentacijsko-informacijskog centra  “Veritas” Savo Štrbac , na stranicama ove organizacije opisao je svoje viđenje krvavog događaja u  Borovu Selu  čiju smo tužnu obljetnicu obilježili početkom svibnja.

“Jedino je nesporno da se toga dana desio oružani sukob između pripadnika hrvatske policije s jedne i lokalne srpske formacije potpomognute dobrovoljcima iz Srbije s druge strane. Hrvatska za ovaj događaj koristi izraz 'pokolj u Borovu Selu, dok Srbi koriste naziv 'Napad na Borovo Selo', ustvrdio je Štrbac.

Objasnio je kako Srbi i Hrvati imaju različite verzije događaja koji je bio okidač za rasplamsavanje sukoba. Najprije je opisao “hrvatsku verziju”:

Wikipedija

Štrbac o “dobroj volji” Srba iz Borova Sela

“Prema hrvatskoj verziji, četiri hrvatska policajca su u BS pokušali zamijeniti jugoslovensku zastavu sa hrvatskim, u čemu su ih spriječili srpski pobunjenici tako što su ih oteli, od kojih je dvoje, iako su bili ranjeni, uspjelo pobijediti. Idući dan, posebna jedinica hrvatskih snaga dovezla se u automobile za civile u BS kako bi se istražio incident. Prema svjedocima, nije bilo provokacija. Tada su upali u klopku kada su srpski pobunjenici otvorili vatru i ubili njih dvanaest.”

Prema srpskoj verziji, kaže on, Srbi iz Borova Sela, kojih je i tada, kao i sada, bilo oko 5 tisuća, vjerujući da još može doći do pomirenja, pristaju na pregovore s predstavnicima MUP-a Hrvatske, au znak dobre volje sklanjaju barikade na ulazu u selo: “Hrvati u dogovoreno vrijeme ulaze u selo, ali sa dva autobusa, dva terenska i jednim osobnim vozilom, punim specijalaca, i umjesto da pregovaraju, otvaraju vatru na sve strane. Srbi odgovaraju na vatru i padaju žrtve sa obje strane. I tko zna koliko bi ih bilo, da se nije umiješala JNA koja je uspjela nagovoriti obje strane da prekine sukob.”

Foto: Screenshot/Wikipedija

Milanović traži uklanjanje mauzoleja

Savo Štrbac ne spori da je obranom Borova Sela zapovijedao  Vukašin Šoškočanin  koji je ujedno bio i predsjednik mjesne zajednice: “Pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima, nestao je u talasima Dunava. Na mjesnom groblju u BS obitelj Šoškočanin je devedesetih izgradila kapelu, koju je neki zovu i mauzolej, na čijem se jednom zidu sa vanjske strane nalazi Vukašinova slika i tekst: 'Ovdje počiva Vukašin Vule – Šoškočanin. Tragično preminuo u talasima Dunava u 32. godini života 15. 5. 1991. – komandant obrane Borova Sela, za narodnog junaka proglašen na velikoj narodnoj skupštini u Belom Manastiru 25. 9. 1991. I sada gledam Borovo rođeno moje selo, braću i sestre i srpske borce. Moje bitke biju žestoko, ponosno dižu čelo i srpske zastave visoko i tvrdo na srpskoj zemlji stoje'”.

Štrpca ljuti što se oko mauzoleja Vukašina Šoškočanina gotovo četiri godine vode se rasprave: “Ove godine pitanje mauzoleja potegao je i hrvatski predsjednik Milanović poručivši premijeru Andreju Plenkoviću da 'to makne', ao mogućnosti uklanjanja kapele obitelji Šoškočanin želio je razgovarati s načelnikom Baćanovićem. Pošto se načelnik nije htio sastati s njim, nazvao ga je papkom, prigovarajući mu da 'po mišljenju najprije ide u Beograd, a zatim i kod Pupovca ili obratno', aludirajući i na njegovu stranačku pripadnost. I Baćanović potvrđuje da je odbio poziv na sastanak s predsjednikom države jer da s njim nema što razgovarati o kapeli pošto je ona u vlasništvu SPC.”

Sve u svemu ima i ona narodna poslovica: "Slijepi pored zdravih očiju".